Sign in to follow this  
Followers 0

Bez cilja

2 posts in this topic

Meka šapa izvlači iz dubokog sna. Dok me miluje po obrazu, dvije stvari mi prolaze kroz glavu; prvo, Potjeh nikada ne izvuče kandže kad budi mene ili Evu, i drugo, ja danas ne mogu ići na posao. Ta druga ideja manifestirala se iz ničega, kao da mi ju je netko jednom posadio u glavu i sad je počela cvjetati. Ustajem i obavljam higijenske rituale u kupaonici, poput zombija. Još jedno jutro bezumnog mrtvaca koji je nedavno napunio dvadeset i šest godina. Eva si toči kavu u kuhinji. Potjeh joj sjeda u krilo, igraju se. Oblačim jaknu. ''Ne idem na posao.''
''Nego?'' upitala je.
''Sjest ću na vlak i idem negdje.'' Uozbiljila se. ''Stvarno?''
''Da.''
''Jesi dobro?''
''Ne znam.''
''Hoćeš da idem s tobom?''
''Ne, ne. Moram biti sam.'' Kratka pauza. ''Gdje ideš?''
''Nemam pojma'', odgovaram, kao da sam izvan vlastitog tijela. Jutro u Zagrebu, kasna jesen, Evin zabrinut pogled, zaleđene Potjehove šape u zraku dok čeka nastavak igre – sve je poput isječka iz filma, trenutak...

Pročitajte Bez cilja

Share this post


Link to post
Share on other sites

Posted (edited)

Lep tekst, ali ovim zadire u domen fantastike: Vadim mobitel, šaljem SMS šefu. ''Danas neću doći na posao. Sjeo sam na vlak i idem negdje. Ne znam gdje idem, ne znam kad ću se vratiti. Čujemo se.''  Druga je od šefa koji piše 'Trebamo li se zabrinuti?'.

Edited by noskich

Share this post


Link to post
Share on other sites

Create an account or sign in to comment

You need to be a member in order to leave a comment

Create an account

Sign up for a new account in our community. It's easy!

Register a new account

Sign in

Already have an account? Sign in here.

Sign In Now
Sign in to follow this  
Followers 0