Rekao bih, a potom bih možda zažalio, da u Tajlandu najlepše žive Budistički monasi. Ne SMEJU da rade, ne da neće da rade, ili da ne moraju da rade... Ne, njima vera zabranjuje da rade i da ubiraju produkte bilo koje delatnosti. Zatim, kao posledica ovog prvog, oni ne moraju ništa živo da plaćaju iako dobijaju redovne priloge od vernika. Hranu takođe dobijaju na gotovo. Javni prevoz ne samo da ne moraju da plate, nego će vozač insistirati na tome da se za jednog monaha oslobodi 4 mesta pa makar putnici morali da stoje, a najčešće su žene te koje stoje. Monaha možete videti na svakom koraku, bilo u prodavnici računarske opreme gde traži nove baterije za svoj stari lap top, bilo na sunčanoj plaži pod palmom, bilo na vrhu planine u poseti botaničkoj bašti kao na slici. Monah uber ales. Jedino što je monasima zabranjeno je da se prepuštaju bilo kakvim telesnim uživanjima pogotovu ženama, ali budući da sam često imao prilike da vidim monahe kako krišom puše duvan, ko može da garantuje da se pojedini u slobodno vreme ne vaćare sa kojekakvim tetkicama, ili još gore dečačićima! Ipak za ovog tajlandskog Budu važi da je mnogo tolerantniji od onog hrišćanskog, a osim toga šta Buda zna, ipak je ovo doba dve i po hiljade godina daleko od njegovog.
komentari (0)
|








