Followers 0

Bez cilja

2 posts in this topic

Meka šapa izvlači iz dubokog sna. Dok me miluje po obrazu, dvije stvari mi prolaze kroz glavu; prvo, Potjeh nikada ne izvuče kandže kad budi mene ili Evu, i drugo, ja danas ne mogu ići na posao. Ta druga ideja manifestirala se iz ničega, kao da mi ju je netko jednom posadio u glavu i sad je počela cvjetati. Ustajem i obavljam higijenske rituale u kupaonici, poput zombija. Još jedno jutro bezumnog mrtvaca koji je nedavno napunio dvadeset i šest godina. Eva si toči kavu u kuhinji. Potjeh joj sjeda u krilo, igraju se. Oblačim jaknu. ''Ne idem na posao.''
''Nego?'' upitala je.
''Sjest ću na vlak i idem negdje.'' Uozbiljila se. ''Stvarno?''
''Da.''
''Jesi dobro?''
''Ne znam.''
''Hoćeš da idem s tobom?''
''Ne, ne. Moram biti sam.'' Kratka pauza. ''Gdje ideš?''
''Nemam pojma'', odgovaram, kao da sam izvan vlastitog tijela. Jutro u Zagrebu, kasna jesen, Evin zabrinut pogled, zaleđene Potjehove šape u zraku dok čeka nastavak igre – sve je poput isječka iz filma, trenutak...

Pročitajte Bez cilja

Share this post


Link to post
Share on other sites

Lep tekst, ali ovim zadire u domen fantastike: Vadim mobitel, šaljem SMS šefu. ''Danas neću doći na posao. Sjeo sam na vlak i idem negdje. Ne znam gdje idem, ne znam kad ću se vratiti. Čujemo se.''  Druga je od šefa koji piše 'Trebamo li se zabrinuti?'.

Edited by noskich

Share this post


Link to post
Share on other sites

Join the conversation

You can post now and register later. If you have an account, sign in now to post with your account.

Guest
Reply to this topic...

×   Pasted as rich text.   Restore formatting

  Only 75 emoji are allowed.

×   Your link has been automatically embedded.   Display as a link instead

×   Your previous content has been restored.   Clear editor

×   You cannot paste images directly. Upload or insert images from URL.

Followers 0