Marija1010

-AFRIKA, ZEMLJA VELIKIH LAVOVA I VEOMA MALIH ZIVOTNIH SANSI- -Rođena sam Sarajka , odrastala sam i skolovala sam se u tom gradu iz 15-tog vijeka, sa istorijom rusevina,mostova i ratova. Bas kao i ovaj “zadnji rat “ u Bosni natjerao me je da razmislim o zivotu i prije nego sto sam ustvari i pocela da zivim,bilo mi je 12 kad je rat poceo . Necu da pisem ni o ratu a ni o bilo cemu sto ima veze sa patetikom, napacenim ljudima i zrtvama rata ,politickim prijevarama i uopste o necemu sto je bilo u proslosti . -Nisam novinar a niti neko ko se ovim bavi , ali nekako mi je pisanje uvijek bilo lakse nego izgovarati rijeci ili sklapati recenice , pokusavajuci da opisem zivot ili neki dogadaj . Pa evo i sad dok sijedim u svojoj kuci, u 8-mom mijesecu trudnoce i pokusavam da nesto dodatno zaradim ili bar nađem nesto sto bi moje vrijeme iscekivanja do porodaja ucinilo zanimljivim, nastojim da opisem gdje se nalazim,zivim, i pokusavam da nađem svoje mijesto na ovoj planeti ... Na karti svijeta skoro istocno/juznije od svega , okruzena prelijepom Kenijom i magicnim Mozambikom nalazi se Tanzanija . E tu sam se ja skrasila vec zadnjih 5 godina. Znam da sam par puta pokusala da odem odavde i vratim se nazad u Bosnu , ali me je nesto uvijek vracalo na ovo podrucje . Uluguru planina dala je utociste u svom podnozju jednom malom gradu , ma hajde nije grad samo malo vece selo kako bi to na nasim prostorima rekli . Selo- Grad se zove Morogoro i broji nekih 35.000 stanovnika ili bar se tako vodi , ali kao i sve u Africi ovaj podatak treba uzeti sa velikom rezervom . Da bi opisali Morogoro ne bi bilo posteno krenuti od losih stvari i negativnih osobina gradica i njegovih stanovnika vec evo da vidim da li mogu da opisem ulice , okolinu i zivot ovdje a da ne stavim neku ironicnu primjedbu . Nemojte misliti da sam negativna u pogledu zivota u ovom gradu , ne nisam, samo kad malo bolje razmislim Afrika jeste predivna zemlja lavova , slonova , divljine ,ali sa veoma malo mogucnosti za nekog ko je bez miliona dolara i kriminalnog dosijea. Ma da bas kao i svugdje , zar ne ? Krenucu putem od moje kuce gdje da bi izasla na mali sokak,koji vodi do centra sela, moram proci kroz grupu majmuna koji su se udomacili skoro u svakom dvoristu , bas nesto kao i nase domace zivotinje . Put ili sokak,po naski, je samo razgrnuta zemlja , utabana stotinama koraka i automobila , sa milion rupa i kamenja, koje ako ste trudni daje vam odlicnu mogucnost da polomite nogu ili ruku a da niste napravili ni 2 metra od kucnog praga . Pokusavam da ne budem negativna ali... dajte mi jos sansi pokusat cu da se popravim i da napisem nesto bez ironije . Mozda cek i uspijem napisati , a da ne lazem , da prasnjavi ,crveni, rupicasto kameni put je predivan i da me svaki put iznenadi kako uspijem prohodat a da se ne polomim ziva na tom istom putu . Da ne lazem zelenilo i pogled na planinu Uluguru je nevjerovatan . Neke biljke koje rastu uz prasnjavi put , kod nas mozete naci samo u cvijecarama i to sa astronomskim cijenama koje su prikacene sa natpisom “egzoticna biljka “ . Treba mi nekih 12 do 15 minuta hoda alejom drveca, biljkica i prasine, da dodem do lokalnog kafea. Ovo mijesto je skoro jedino da mozete u sred dana sijesti i popiti lokalnu Tanzanijsku kafu ili ako imate srece da nadete sladoled od vanilije .Kazem ako imate srece jel ,kamion sa sladoledom dolazi iz Kenije jednom u 2 mijeseca , sad ako ste srecnik mozda i okusite malo tog zadovoljstva. Kazu Tanzanija je poznata po dobroj kafi , lokalne proizvodnje i jedinstvenog ukusa , ma sta da vam kazem mozda i jeste, ali kad pravite reklamu za taj proizvod . U stvarnosti , bar po meni, a mislim da bosanka zna sta je dobra kafa, ovo sto oni nude nije ni za ... da ne lajem . Probala sam je popiti mislim bar jedno 4 puta , sto iz gostoprimstva kad se posijeti neka kuca , sto iz znatizelje da vidim jel se ukus promijenio, ali svaki put je bilo isto; nisam izasla iz wc-a cijeli dan , a ukus koji ta kafa ostavi u ustima je prosto neopisiv. Imate osijecaj da cijeli dan cistite zube jezikom od nekakvih cestica pijeska ,...da bas kao sto kazu u reklami , “ukus koji pamtite cijeli dan “. Nije ni cudo zar ne , sa svim silnim granulicama kafe koji i poslije popijene soljice ispunjavaju svaku poru vasih usta . Eh kad ste zavrsili sa kafom ili mozda sladoledom, nasli ste se i ujedno u sred sela koji broji jednu malu prodavnicu sa nevjerovatno visokim cijenama i ponudom proizvoda slicnoj izbjeglickom kampu. Ali to nam je sto nam je pa smo nebesima zahvalni jel nam je gazda Indijac pomogao da ne gladujemo uz jako impresivne cijene , koje bi postidjele cak i Svicarski supermarket . Slijedece sto vidite uz put su mala posta i par lokalnih prodavnica garderobe i nevjerovatan broj apoteka.Nekako imam osijecaj da se ovdje ljudi razbole cim izadu na ulicu . Ili im je to mozda neka vrste opsesije , pa ko nasi penzioneri koji svoje vrijeme mijere po redoslijedu dolaska tramvaja i voznom redu , tako ovdje svi od 15 do 95 godina starosti isprobaju sve moguce lijekove i smisljaju cim se probude sa kojom ce se bolesti danas pozabaviti. Ne znam da li sam opet ironicna ili negativna ali cinjenica da u mijestu koje broji nekih 35.000 stanovnika postoji 186 malih apoteka , vi procijenite sami i recite mi sta drugo ovaj narod ovdje radi nego skuplja pare da si kupuje razne vrste lijekova . Naravno Indijska farmaceutska industrija je jako zahvalna na ovoj mogucnosti prosirivanja biznisa izvan Indije . Da sve ne bi bilo tako crno opet sa moje strane , jedna lijepa stvar sto cini ovoj gradic lijepim i interesantnim je veliki broj vodopada i malih rijecica , nekako ih je nemoguce sve nabrojati ili obici ali mislim da ih ima nekih 20 tak u samom okruzenju. Jedno lijepo jezero je isto tako na samom ulazu u grad ali ... eh da uvijek ima to ali ... to lijepo cisto jezero pripada vojsci Repuplike Tanzanije i prosto je nemoguce da mu se priblizite cak ni ako ste komandos , a da ne budete upucani . Opet kazem nije sve tako crno , jezero mozete posmatrati sa glavnog puta Dar es Salaam- Morogoro ali (opet ) .... nekih 2 minute maximalno , jer svako duze zadrzavanje na cesti moze da dovede do saobracajne nezgode a da niste ni svijesni sta vas je pogodilo . Put koji vam pruza pogled na to tzv.vojno jezero je put koji vodi do Nacionalnog parka Mikumi, koji je nekih 120 Km udaljen od Morogora i ima pricu sam za sebe . Ali bi o tome neki drugi put dok vidim da li i ovo sto vam pokusavam opisat ima inekakvog smisla za bilo koga ko procita . Naj ljepsi pozdrav iz vrele Afrike , M