EVO JA!
Nisam hteo da pisem posto sam jos sinoc u glavi izvrteo nekoliko monologa.... Odmah moram da se ogradim da sam jako "Cool", a Marko Petrovic to moze i da potvrdi.
Elem, dok sam studirao, velika briga mi je bila kako zaraditi dovoljno novca i otici negde i videti sveta. Onda sam nasao prakse u Brazilu i Engleskoj, a briga je ostala ... Vise nije bilo kako da odem iz Srbije, vec kako da zaradim dovoljno novca i slobodnog vremena da bih mogao da putujem po okolini. Nije se mnogo promenilo ni kada sam se zaposlio u Rusiji i Kini. Interesante aktivnosti i lokoacije su se uvek nalazile na dohvat ruke, ali gotovo i uz pravilo da je za to potrbno minimum 2 sata voznje. Odjednom sve sto je na dohvat ruke deluje manje interesantno od onoga sto je preko okeana.
Ovde (u Kini), sam u pocetku bio jako posvecen poslu i dugovima, a paralelno sa time nalazio izgovore za NEuzivanje u stvarima koje svakodnevnica donosi, zbog kojih sam na kraju krajeva i dosao ovde:
- da, prodaje se egzoticno voce na ulici za smesne pare.....al nekako uvek na putu od posla imam neku kesu u ruci, i ako uzmem ananas, sok ce mi curiti niz ruku ispod rukava, pa kada se osusi bice lepljivo i jako neugodno. Mango sa druge strane ima one zilice koje ti se glave medju zube, pa je tesko bez cackalice - u Aziji su ti ruke konstantno prljave, pa ne mozes cak ni prstom to da isceprkas.
- Jeste Sheznehn grad na moru, mada je more dosta prljavo...da bih se kupao na uredjenoj plazi i cistoj vodi, moram da uzmem autobus J1 pa, da se vozim i guram sa ljudima jedno sat i po vremena....a onda su guzve na plazama, i mrzi me da se vracam slan istom tom rutom.
- Mogu i u Hong Kong ili Macao da odem, al veliki su redovi na granicama, zna i vrucina da bude nesnosljiva, pa ako hodas malo duze, mozes i da se ojedes... a to je sve jako neprijatno.
Ko u opste pomislja da izlazi napolje po ovakvim vrucinama, osim ako ne mora. U ostalom, nemas ni sa kime bi isao, jer su svi podjednako lenji.
Dokle god si rob sopstvenih navika i obaveza, tvoje iskustvo nece biti mnogo razlicito, ma gde se nalazio. Uvek ces za necime cheznuti, i uvek ces nalaziti razloge zasto moras da radis vise, duze, i samo ono sto najbolje umes.
Zivot u inostranstvu moze da bude jedno veliko ropstvo, ali i velika sloboda - u zavisnosti kako prihvatis cinjenice.
Ne znam da li me vise nerviraju ljudi koji ostanu u svojoj zemlji i konstatno kukaju o tome kako bi otisli, ili oni koji odu u drugu zemlju i pokusavaju da zadrze iste navike a zatim kukaju kako u tome ne uspevaju.
Ja sam otkrio da me politika u opste ne dotice. Vesti iz Srbije citam iz razonode, jer me dnevna politika ne pogadja po dzepu, sa druge strane, politicki problemi na lokalu me jos vise razonodjuju jer znam da to nije moj problem i da mogu da dignem sidro kad god prestanem da uzivam.
Veliku slobodu sam otkrio u tome sto, odlaskom iz Srbije, prestaje obaveza da se prisustvuje nekim desavanjima koje se smatraju "duznostima" ili "redom" a koje konzumiraju vreme i energiju (svadbe, ispracaji, odrzavanje nekih kontakata, razni sastanici, proslave itd itd)... dobijas jedan veliki reset, koji ti ostavlja dosta slobodnog vremena nakon posla, koji opet mozes iskoristiti za razvoj na licnom planu. Cesto su bas ti Vikendi kada moras da budes negde, zapravo vikendi kada bi sebe razvijao)
Ovde se vodim krilaticom " U KINI NISTA NIJE BITNO" te i ne mozes da napravis neku veliku gresku - zasto ne isprobati najludje ideje, zasto ne ziveti punim plucima? Kao stanac mnoge stvari se od tebe ne ocekuju da razumes, niti da ucestvujes.... zasto onda to ne iskoristiti na najbolji nacin.
Sto se tice putovanja, uzivam da putujem i time da obogacujem svoj zivot kod kuce (gde god ona bila). Bez doma, meni putovanje i nema smisla, vec mi prerasta u neki Voajerizam gde gledas druge ljude kako zive, pate, raduju se, a kada patnja bude suvise velika, jednostavno nastavis dalje. Nakon par nedelja putovanja, u poslednje vreme je to 2 nedelje, osetim blagu nervozu, da mi zivot kod kuce trpi, i da stvari i ideje koje zelim da ostvarim cekaju za trenutak da se vratim. Onda vec krecem da smisljam kako sta da organizujem i delegiram vreme (kada ovo pricam, ne mislim na posao kojime se bavim).
Vremenom sam naucio da zivot kakav (ne)zelim i zivot kakav mi prija nisu nuzno vezani za istu lokaciju . Koja su to zadovoljstva koje donosi lokacija, a koja su zadovoljstva koja donosi licni razvoj? Vise mi nije samo bitno da zemlja nema hladne zime, ili da mora da ima plazu u blizini, vec i da je drustvo organizovano tako da moze da ti da prostora da sebi organizujes zivotni stil po svom ukusu.
Konkretno, ako izgradim praksu da svakoga vikenda idem na plazu, ili masaze, da li ce moj zivot biti drugaciji kada budem napustio to mesto, da li cu poneti neku novu naviku sa sobom ili cu morati i more da vucem u prtljagu?
Jako lepo sam se osecao u Latinskoj Americi, ali mislim da zivot tamo, nosi iste probleme kao i u Srbiji (birokratija, losa organizacija drzave itd)
U Srbiji mi jako smeta, negativan stav ljudi prema ....svemu.
U Rusiji mi smeta klima pre svega, a onda i momenti gde suvise lici na Srbiju (kada neko od tvog roda pravi gresku - to se ignorise, ali kad neki stranac to isto uradi - to je smrtni greh). Mnoge stvari koje su drgim stranicima fascinante, meni deluju poznato iz moje zemlje, te ne uspevam da se odusevim, vec se nerviram.
Evropa mi je i suvise, definisana pravilima kojim se obezbedjuju ljudska prava - a to me nekako sve cini nervoznim i ugrozenim.
Za sada Kina mi je omogucila bolji zivot od drugih zemalja. I NAJVISE SLOBODE!!!
Na zalost, svestan sam da ovde ne mogu da ostanem dugo vremena, jer bi to znacilo i stangnaciju na nekim drugim planovima.
Trenutno sam u potrazi, za sledecom destinacijom, koja mora da sadrzi sve sto i Jugoistocna Kina + da poboljsa sigurnost i benefite koje drzava treba obeznedi.
"toliko"