ajrmmm

Zdravo svima! Ima li koga možda na Tajvanu, u Japanu ili u Južnoj Koreji?

Neki od divnih ljudi koji su nas posjetili ove godine u Putničkoj školi u Liepaji, od 15. 7. do 15. 8. 2017. Milan, Srbija Naš prvi posjetitelj je bio Milan, nevidljivi urednik Kluba putnika koji, iza kulisa, već godinama radi na održavanju sajta i drugim sitnim i krupnim poslovima oko Kluba putnika. Stigao je do Liepaje da nas pozdravi pa nastavlja preko Rusije sve do jugoistoka Kine.  Egita, Latvija/Engleska "Ako putujete u velikoj grupi, možete iznajmiti vile i kuće za nisku cijenu, obično u Španjolskoj i sličnim zemljama. Napravila sam to sa svojom penjačkom grupom i košta

Davne 2012. sam bila na Erasmusu u Vilniusu i nekoliko puta sam stopirala potez Zagreb - Vilnius i natrag. Ruta je bila obično: Zagreb - Beč - Brno - Krakow, noćenje u Krakowu, Krakow - Varšava - Bialystok - Augustow - Alytus - Vilnius, mada ako idete direkt za Liepaju onda može odmah iz Augustowa prema Kaunas. Obično bi mi od Zagreba do Vilniusa trebalo dva dana, s kretanjem rano ujutro oko 7 iz Zagreba i iz Krakowa. Stop kroz Poljsku je nevjerojatno lagan, s obzirom da CB radio posjeduju skoro svi, a ne samo kamiondžije. Vozači su često komunicirali s drugim vozačima preko CB

PAŽNJA: Upravo smo objavili vodič o tome kako jeftino doći do Liepaje. Dobro došli u Putničku školu Kluba putnika u Liepaju! (15.7-15.8) Putnička škola se donekle razlikuje od Putničke kuće koju smo organizovali prethodnih godina. Ukoliko već niste, pogledajte ovaj tekst u kom je objašnjen koncept škole. Molimo vas da pre nego što se prijavite za dolazak pročitajte naš kućni red i da ga, ukoliko dođete u Putničku školu, stalno imate na umu. Svi koji razumeju jezik kojim je napisan ovaj tekst mogu da ostanu do pet noći u Putničkoj školi, sa izuzetkom onih koji su dali značajan doprinos Klub

Bit će Putničke škole i ovog ljeta! Bit će je! Ove godine, ljeto ćemo provesti na Baltiku i uživati u proljetnim temperaturama. Pridružite nam se u Liepaji i istražite još uvijek neistraženi Baltik. Liepaja je poznata kao grad vjetra, pješčane plaže se nalaze u blizini, a sam grad Liepaja nudi dva glazbena festivala, Summer Sound i Fontaine Rock Festival. Cijeli Baltik je dom mnogim festivalima, radionicama i raznim događajima, a listu onih koje ne smijete preskočiti objavit ćemo kad nam doušnici iz Liepaje pošalju dojavu. [Pssst, evo što su rekli: Festival Kometa, nekomercijalan world m

Kada bi postavke snažnog lingvističkog relativizma bile ispravne, odnos govornikâ hrvatskoga standardnoga jezika prema dijalektalnim nazivima za kuhinjski pribor ukazivao bi na centralno mjesto juhe i jela nalik juhi (gulaša, kaša, paprikaša...) u hrvatskom standardnom jeziku, a hrvatska kultura bi se s pravom mogla nazivati juhocentričnom. Takvo jezično bogatstvo bilo bi zrcalno usporedivo s popularnom tvrdnjom kako Eskimi zbog centralnog mjesta snijega u svakodnevnom životu koriste velik broj naziva za snijeg. Ipak, bogatstvo hrvatskih naziva za standardnojezičnu zaimaču nije rezultat opsje

Ako ste crna osoba koja je nekada posetila mesto na kom nema mnogo crnaca, onda ste već upoznati sa Naklonom. Naklon je upravo to: gotovo neprimetno spuštanje glave prema drugoj crnoj osobi koju možda sretnete na svojim putovanjima kroz, recimo, Slovačku ili Rusiju. Ipak, Naklon je i mnogo više od toga. To je brza, ali intimna izjava etničke solidarnosti. Naklon govori: „Vau, pa, stvarno nisam očekivao da vidim još nekog od nas ovde, ali ti se, izgleda, dobro snalaziš. Ostaj mi dobro i sve najbolje“ Naklon je nešto što zbunjuje neke moje bele prijatelje. Pre nekoliko godina, dok sam sa prija

Koliki su spali na njejnin kušinu i brali pičurke po njejnin kršinu! Koliki su klekli na njejni škalin, rigali natašće u njen lavandin! Misto nje su sinoć rekli: Addio Pola! Cosulich Patrizia, A a via Castropola. La marcia Kantali z trombonon: nikad te ne najdem, u hlad tvojih rožic nikad već ne zajden. "Ah von meinen Bergen ah, jetzt muss ich scheiden" Addio Pola! Cosulich Patrizia, A a via Castropola. Proliće u Puli, jabuke u cvitu. Brod u portu tuli, pošla je Patrizia... Croce e delicia! Addio Pola! Cosulich Patrizia, A a via Castropola. I nju je zasika črni pa

Jesen u jednom gradu. Znamo ga. Scena 1. Žena juri muža koji pokušava da zamakne iza kuće i sedne na motocikl, juri ga mašući tašnom, odavde deluje da je tašna lagani komad oružja, zanosi silan talas gradskog vazduha desnom rukom, preteći. Muž se pravda da nije kriv i pokazuje na sat. Žuri na posao (jer: u radu je spas). Njega ne zanimaju druge žene, osim onih koje su mu prve. Množina. Žena ne razume takvu matematiku i pogađa muža u glavu bočnim delom tašne. Ženska tašna je jedino oružje za koje ne morate imati dozvolu nošenja. Ne znam da li je bilo krvi, okrenuo sam se. Nasilje nije moj fah.

Prije trideset godina, na mom prvom od mnogih posjeta Indiji, vidjela sam oblik arhitekture posve nepoznat za mene. Zove se "podzemni bunar", ali je poznat diljem Indije po mnogim drugim imenima, uključujući "Vav" i "Baoli". Nakon što sam provirio preko niskog kamenog zida, zapanjio sam se vidjevši tlo koje nestaje poda mnom. Stepenasti ponor ljudskom rukom napravljen ponirao je šest katova u dubinu, pun okićenih kamenih stupova i skulptura koje se činilo da nestaju u mračnim sjenama. Bilo je dramatično, uzbudljivo, subverzivno i dezorijentirajuće gledati arhitekturu prema dolje, a ne prema go

Filadelfiju sam doživeo kao šansu za sopstvenim prosvetljenjem. Osećao sam da se moj poletni život polako gasi, i da ako brzo ne nađem izvor neizmernih mudrosti i lepote, mogu da potonem u neku od onih vrelih rupa u asfaltu koje su jasno vidljive po celoj Filadelfiji. Kraj se nazirao, delom i zbog toga jer je brada počinjala da guši moje obraze, a bradavice na grudima su odjednom počinjale da zarastaju i nestaju u čudnim izraslinama koje su ličile na vučju dlaku. Mislim da nisam imao nikakvu alergiju, jer bih inače već počeo da kijam od silnog dlakastog meteža po svom telu koji je pretio da za

(Ovaj tekst Lane Nikolić drugi je deo zbirke tekstova posvećenih samostalnim putovanjima i uopšte, kulturi kretanja, za osobe sa hendikepom.)Sedim na staroj, crnoj dekinoj adidas torbi, dok čekamo bus za more negde oko Beogradskog sajma i mislim, evo, sad sam se pridružila zajednici onih koji misle da moraju na more leti. Sad sam bila hipster, čovek heštagova, fesbuka, linkdina, instagrama, čovek selfija, a sad i idem na more, u duhu onog „must have“. Što nije tačno, idem jer je tome već davno bilo vreme iz mnogo dubljih razloga. Možda se toga ne bih ni setila da nije bilo Uroša i „Bantustana“

Svatko tko je putovao zna da se jabuke nigdje ne jedu kao na ulici i trgu nekog stranog grada. Vjerojatno zato što grad od vas ništa ne traži, ništa mu niste obećali, tamo niste ni dijete ni odrasli, bez dobi i obveza zaboravljeni ste i nepoznati, udaljeni od vlastita jezika i događaja.Sada je kolovoz, kraj kolovoza, i ja mislim kako bi bilo lijepo otputovati, možda u Firencu, možda u Sienu, svakako u Toskanu, za tim trenutkom okrugle i sjajne slobode. Pročitajte Sloboda

Lepojke moje, ima li ko iz Hrvatske ko mi može napisat malo o dobivanju turističke/poslovne vize? Ili netko tko zna nekog pa da nas stavi u isti mejl/inbox

Nitko ne zna gdje je ona Malo znamo al je znanoIza gore iza dola Iza sedam iza osamI još huđe i još luđe Preko gorkih preko mornihPreko gloga preko drače Preko žege preko stegePreko slutnje preko sumnje Iza devet iza desetTamo dolje ispod zemlje I onamo ispod nebaI još dublje i još jače Iza šutnje iza tmačeGdje pijetlovi ne pjevaju Gdje se ne zna za glas rogaI još huđe i još luđe Iza uma iza bogaIma jedna modra rijeka Široka je duboka jeSto godina široka je Tisuć ljeta duboka jestO duljini i ne sanjaj Tma i tmuša neprebolnaIma jedna modra rijekaIma jedna modra rijeka – Valja nama preko rijeke