Followers 0

Utočište

1 post in this topic

Bejah tužan, kao ubijen; život mi beše dosadio. Sudba je bila nemilosrdna prema meni: beše mi oduzela mile i drage, uništila moje smerove, ubila moje nade. Ljudi, koje nazivah svojim prijateljima, videći da me je snašla nesreća, behu se okrenuli protiv mene; vaskoliko čovečanstvo, njegovi zavađeni interesi i razuzdane strasti – sve beše protivu mene, i ja mu odgovarah mržnjom. Jedini lek beše mi još ili smrt ili to, da u samoći ponovo priberem svoju snagu i nađem duševno spokojstvo. I ne znajući upravo kako me noge nose, bejah izašao iz šumna grada, pa se uputih velikim planinama, koje se ukazivahu tamo daleko, u dnu horizonta. Udarih prekim putevima i neprestano iđah sve dalje i dalje, zastajući tek večerom pred krčmama u strani. Drhtao sam, čim bih čuo ljudski glas ili ljudske korake. Ali ipak zato, hodajući tako usamljen, slušah sa setnim zadovoljstvom pesmu ptica, žubor reke i hiljade glasova, što dolažahu iz velikih šuma. Idući tako jednako nasumice, čas putem čas stazom, stigoh već i do prvog...

Pročitajte Utočište

Share this post


Link to post
Share on other sites

Join the conversation

You can post now and register later. If you have an account, sign in now to post with your account.

Guest
Reply to this topic...

×   Pasted as rich text.   Restore formatting

  Only 75 emoji are allowed.

×   Your link has been automatically embedded.   Display as a link instead

×   Your previous content has been restored.   Clear editor

×   You cannot paste images directly. Upload or insert images from URL.

Followers 0