U krošnji bijelih topola

Pohvala žirija na konkursu "Spasimo putopis" 2019. Živim u gradu, na četvrtom katu stambene zgrade čija arhitektura vjerno čuva duh socijalizma. Kad sam prvi put došla u razgledavanje iznenadila su me protuprovalna vrata – smatrala sam ih luksuzom. No, dok sam kuhala večeru, susjedu su provalili u stan. On je bio jedan od rijetkih s običnim ulaznim vratima i djelovao je vješto u popravljanju obijene brave. Južno od rijeke Save zadržavam se zbog prostranih zelenih površina i parkova, ali i zbog malih kvartovskih trgova na kojima je vrijeme stalo – beton i lim, sivilo, konobarica u plavim borosanama, ćevabdžinice i slastičarnica, izrada ključeva, kiosci s cvijećem i kafići u kojima se od 8 ujutro ispijaju pelinkovac i loza. Novi Zagreb počeo se graditi nakon Drugog svjetskog rata. Njegov razvoj vezan je uz izgradnju Mosta slobode, 1959. – kažu da je visokourbaniziran i moderan dio grada, a meni je bitno to što mogu živjeti u krošnji bijelih topola i što svakog jutra kada otvorim oči promatram godišnja doba....

Pročitajte U krošnji bijelih topola