Posted March 28, 20169 yr Evo jedne čudne slučajnosti, koja će verujem biti draga čitaocima "Bantustana". Prošle godine u Sarajevu upoznao sam Šandora iz Pešte, s kojim sam započeo saradnju oko vizuelizacije otvorenih javnih podataka. Šandor je kupio dve knjige: jednu za sebe, zbog crteža i mapa; drugu za prijateljicu, suprugu svog venčanog kuma i najboljeg prijatelja, koja je poreklom iz malog sela na Čepelskom ostrvu. To selo je danas jedino mesto u Mađarskoj sa srpskom većinom, gde se još uvek neguje neobičan lokalni dijalekt našeg jezika, neka vrsta srpskohrvatskobunjevačkomađarskog jezičkog gulaša. U jednoj od tamošnjih polica sada se nalazi i "Bantustan". Znate li kako se zove to selo? Lovra. Kao jedan od glavnih likova iz knjige – Lovre – Korčulanac s kojim sam putovao kroz Keniju, Ugandu i Ruandu! Je li moj did moga sebe tražit? Matera i tetak odrasli na golon stinju. Mizerja! Grđa no ovdi. Kačamak i suha plava riba. Mora je radit, žgobavit se da ne skapaju od gladi. A mi, usrid sranja odrasli, a razmaženi... Tako...Pročitajte Bantustan: Priča o Lovri
Create an account or sign in to comment