Posted November 6, 2017 28-VII-1916. Ništa ne remeti naš jednoliki život, jer on je pored svih raznolikosti ipak život utvrđenih normi i pravila. Jedina promena to je okolina i to što nas češće poseti po koji nemački aeroplan. Bacivši jednu-dve bombe, on se ponovo vraća otkud je došao. 1-VIII-1916. Dolazi preteča jeseni. Zemlja sparušena od sunca žudi za zimskim snom. Ali šta mi očekujemo? „Jesen, zima, stud i grobje“, kao što veli Mitke u Koštani. Eto, to je neminovno. 4-IX-1916. Ležimo u našim zaklonima iz kojih apsolutno ne smemo podignuti glave, a kamoli izaći, jer bi nas neprijatelj odmah spazio. Novine ne dobijamo, te nam je tako nepoznato šta se na ostalim frontovima događa. 2-X-1916. Godina dana navršava se kako su dva najsrodnija balkanska naroda otpočela besomučnu borbu za istrebljenje. Seme glupih političkih ambicija dalo je krvavu žetvu, koja još traje i ko zna koliko će trajati! Ogorčena borba vodila...Pročitajte Iz vojničkog dnevnika Reply Quote Share this post Link to post Share on other sites