Pre pojave digitalnih fotoaparata, broj fotografija koje staju na film i broj filmova koji staju u putnički budžet obezbeđivali su kakvu-takvu samokontrolu pri izboru motiva za fotografisanje. Jedna digitalna fotografija danas ne košta ama baš ništa - kako u novcu, tako i u trudu koji joj posvećujemo. To nam je omogućilo da pustimo s lanca kompulzivnog fotografa koji čuči u svakom od nas i proizvedemo more fotografija čija je vrednost jednaka trudu koji je u njih uložen.

Međutim, možda ne mora da bude tako. Možda to što možemo da naštancujemo brdo besmislenih fotografija ne znači da to neizostavno i moramo da uradimo. Evo nekoliko osnovnih smernica za fotografisanje na putovanju. Ove smernice ne odnose se na ljude koji se zaista bave fotografijom, ali bi se mogle odnositi na mnoge koji veruju da se zaista bave fotografijom.

 1. Šta fotografisati, osim sebe?

Neki putuju da bi videli nešto novo, drugačije i neobično, a neki - sudeći po fotografijama - putuju da bi videli svoju njušku. Tajanstvena je čovekova potreba da pozira ispred svake moguće izvikane turističke destinacije na svetu. Evo, obišao sam ovo, i ono, i nešto treće, ali sam u svemu tome glavni - ja! A ostalo možeš da vidiš eno tamo u daljini, van fokusa, negde iza mene.

različiti fotografski motivi

Na slici: različiti fotografski motivi

Ako već nosite fotoaparat na putovanja, pokušajte da savladate egomaniju. Tamo svakako postoji toliko toga (osim vas) što zavređuje fotografsku pažnju.

Fotografišite ljude, arhitekturu, prirodu, interesantne prizore, atmosferu na ulicama, zanimljive detalje. Nešto što oni, kojima ćete te fotografije pokazivati, ne mogu da vide u svom neposrednom okruženju. Nešto što govori nešto o mestu koje ste posetili, a ne samo o vama. Cilj fotografija sa putovanja ne treba da bude samo da svima pokažete kako ste neverovatno kul što ste bili tamo-i-tamo. Ako već imamo divnu priliku da vidimo nešto za nas nesvakidašnje, i da onda to kasnije podelimo sa nekim, zaista je žalosno da tu priliku protraćimo na narcisoidnu opsednutost sopstvenim likom.

Dovoljno je da vas ima na nekim fotografijama, ali jedan deo fotografija sa putovanja trebalo bi da prikazuje ono što ste tamo videli, a ne samo činjenicu da ste fizički bili tamo. Ovo ne znači da nikako ne treba fotografisati sebe; ovo znači samo da ne treba fotografisati isključivo, ili prevashodno, sebe.

2. Kako fotografisati sebe?

Ako fotografišete sebe, nema potrebe da pozirate na svakoj fotografiji. Bolje je da se vidite kako nešto radite, nekuda idete itd, nego kako stojite sa veštačkim osmehom i priglupo se cerite u objektiv.

ajfel i ja

Ili, još gore, kako mrtvi ozbiljni stojite ispred Ajfelove kule i hipnotisano gledate u objektiv kao da ćete uskočiti u njega. Naravno, ovo ne znači da baš svi treba da se fotografišemo kako držimo Ajfelovu kulu na dlanu a krivi toranj u Pizi pridržavamo da se ne sruši. Budite kreativni!

3. Kako fotografisati sve ostalo?

Otvorite, recimo, Google Images, i ukucajte "Taj Mahal". Šta vidite? Bezbroj savršenih fotografija Tadž Mahala, koje su sve iste. Da li je zaista potrebno da i vi sa putovanja donesete još jednu, bezbroj-i-prvu razglednicu Tadž Mahala? Ako fotografišete nešto što je opštepoznato i već milijardu puta fotografisano, pokušajte da smislite neki novi pristup. Potražite neobičan ugao, izdvojte neki zanimljiv detalj, eksperimentišite. Za sve ostalo, tu je Google Images.

tadž mahal na fotografijama

Na slici: Google Images pretraga za "Taj Mahal"

Za sasvim pristojnu fotografiju nije potrebna nikakva posebna veština niti umetnički dar. Kao za tolike stvari u životu, dovoljno je samo malo razmisliti i malo se potruditi.

ajfelova kula