Manastir Uvac
U fantastičnom predelu između južnih obronaka Zlatibora i Pribojskog Crnog vrha, petnaestak kilometara od granice sa Bosnom i Hercegovinom, u dolini istoimene reke, nalazi se manastir Uvac. Teško je poverovati da u ovom divljem predelu, do koga se do nedavno moglo doći samo peške, još od ranog srednjeg veka postojalo prilično prosperitetno naselje, danas napušten zaselak Uvac, čije su tipične drvene kuće razbacane oko manastira, na uskom platou pored reke.
Manastirska crkva Rođenja Presvete Bogorodice nastala je u prvim decenijama XV veka, a ktitor je bio najverovatnije neki lokalni vlastelin. Kako se nalazio u graničnom području, manastir je imao funkciju "brane" od nadiruće bogumilske jeresi iz Bosne. Krajem XVII veka, selo i okolina su bili napušteni, a manastir srušen. U narednim vekovima, putnici-namernici i crkveni dostojanstvenici su manastirski kompleks zaticali u ruševinama, zarastao u šiblje. Krajem XX veka, tačnije 1994. godine, otpočeli su radovi na rekonstrukciji, koji su trajali pet godina. O nedostupnosti ovog mesta govori činjenica da je sva oprema za rekonstrukciju, dobavljana vojnim helikopterom. Crkva je obnovljena "kamen po kamen", korišćenjem originalnih i prirodnih materijala. Posebno je lep drveni krov, napravljen od 14 hiljada malih letvica od borovog klisa. Od skoro u potpunosti uništenog živopisa, uspela je delimicna rekonstrukcija likova Svetog Arhangela Mihaila i Svetog Simeona. U blizini su pronađeni ostaci tri vodovoda od drvenih cevi. Manastir je osveštan 1998. godine i danas ima dva monaha.
Istorija i legende
O manastiru zna se vrlo malo, iako se na osnovu nalaza vidi da je ovo bio veliki duhovni centar u ovom kraju. Zbog toga postoji verovanje da je baš manastir Uvac jedna od nemanjićkih zadužbina, zapravo misteriozna Crkva Janja, koja se pominje u epskim narodnim pesmama, kao što je "Zidanje Ravanice":
... "Gospodine, slavni knez-Lazare! Zazor mene u te pogledati, A kamoli s tobom govoriti! Bit' ne može, govoriti hoću: Što bijahu Nemanjići stari, Carovaše, pa i preminuše; Ne trpaše na gomile blago, No gradiše s njime zadužbine, Sagradiše mnogo namastire: Sagradiše Visoke Dečane, Baš Dečane više Đakovice; Paćaršiju više Peći ravne; U Drenici bijela Deviča; I Petrovu Crkvu pod Pazarom; Malo više Đurđeve Stupove; Sopoćane navrh Raške hladne, I Trojicu u Hercegovini, Crkvu Janju u Starome Vlahu, I Pavlicu ispod Jadovnika, Studenicu ispod Brvenika; Crkvu Žiču više Karanovca; U Prizrenu crkvu Svetu Petku; Gračanicu u Kosovu ravnom: Sve to jesu njine zadužbine! Ti ostade u stolu njinome I potrpa na gomile blago, A ne gradi nigđe ѕadužbine; Eto nama neće pristat' blago Ni za zdravlje, ni za našu dušu, A ni nama, ni kome našemu." ... |
![]() |
Za sve čuvene zadužbine pomenute u ovoj pesmi se tačno zna gde su, sem za crkvu Janju, kojoj "po bogatstvu nije bilo ravne". A Janja je, opet po usmenom predanju, bila sestra Stefana Nemanje kojoj su braća podigla manastir u kome će se zamonašiti. Međutim, iako dosta toga govori u prilog da je baš Uvac "crkva Janja u Starome Vlahu", ne treba zanemariti činjenicu da u ovim krajevima postoji pet crkava za koje se u narodu smatra da su posvećene čudotvorki Janji.
Kako stići?
Do manastira Uvac danas nije više toliko teško stići.
Ukoliko idete kolima, posle centra Zlatibora prema Priboju, sa glavnog puta se skreće desno, gde putokazi dobrim asfaltnim putem vode pored Ribničkog jezera, do sela Stublo. Posle centra sela, asfalt dalje nastavlja prema manastiru Dubravi, a za Uvac se desno odvaja makadamski put, koji je i dalje dobro označen sve do samog manastira. Prva četiri kilometra nema većih uspona i padova, ali onda počinje spust do same doline reke Uvac. Makadam se dobro održava, nedavno je i proširen, pa se do dole, uz malo opreza, može stići i kolima. Ipak, predeli su fantastični, pa je bolje ostaviti kola na mestu gde prestaje asfalt i nastaviti makadamom peške. Treba samo biti oprezan i držati se puta, jer se u kamenjarima pored puta kriju otrovne zmije. Sve ukupno, od centra Zlatibora do manastira ima oko 25 km, a od skretanja sa asfaltnog puta 8 km.
Do manastira se može stići i nešto lošijim i strmijim makadamskim putem iz Priboja (oko 15 km).
Do centra Zlatibora i Priboja lako se stiže autobusom, a Priboj se nalazi na pruzi Beograd-Bar (bar 5 vozova dnevno).