Sigurno ste viđali autostopere sa kartonskom tablom u ruci. I nazivom željenog odredišta ispisanim na tabli, naravno. Karton ima svoje loše i svoje dobre strane i o njima vredi malo ozbiljnije porazmisliti.
Kada vozač vidi natpis na kartonu, povećavaju se šanse da vas poveze ukoliko ide do mesta označenog na kartonu, jer mu je odmah jasno da može da odradi posao pa se na neki način oseća prozvanim. Međutim, drastično se smanjuju šanse da vas isti čovek poveze ukoliko ne ide do tog mesta, iako bi vam možda njegova putanja i dalje odgovarala?
Kada je pred vama dug put skoro je sigurno da nećete poželeti da ispišete naziv odredišta na kartonu i čekate prevoz koji će vas odvesti direktno tamo. Ali možda postoji mesto (grad, raskrsnica, rampa...) na kome biste rado preseli jer vam nudi dosta bolje uslove za nastavak puta, a realno je da dosta vozila putuje do tog mesta ? Onda je najverovatnije korisno ispisati naziv tog mesta na karton. Osim ako vam odgovara i neki drugi pravac, koga ćete morati da se odreknete ako eksplicitno izrazite jednu želju pred vozačima. Zato u upotrebi kartona treba biti pažljiv i uzeti više stvari u obzir.
Recimo, ovako: stojite iza rampe na petlji kod Rume i stopirate za Beograd (mapu u šake). Velika većina vozila koja prolaze pored vas idu takođe za Beograd pa je Beograd nekakav default pravac i manje-više je svejedno da li ćete ispisati BG na kartonu, ili stajati bez kartona. Ustopiraćete bez problema u oba slučaja. Međutim, ako idete za Zagreb, lepo je da to i naglasite, da bi se oni (ređi) vozači koji idu na zapad osetili prozvanim, a od ostalih koji voze za Beograd, Ostružnički most, Krnješevce...ionako nemate nikakve koristi.
A kako naglasiti taj zapad? ZG je suviše ekstremno, dosta ljudi ide na zapad ali ne baš do Zagreba, a ne bismo želeli njih da se odreknemo. Optimalno rešenje je HR. Znači, svi koji idu u Hrvatsku (a to osim Zagreba, Osijeka i Slavonskog Broda znači i Doboj i Banja Luka) će se osetiti prozvanim i imamo dobre šanse da brzo stignemo na državnu granicu, gde je stop za Zagreb već mnogo izvesnij. Ukratko, ideja je – ispisati na tabli naziv prve sledeće lokacije do koje bismo prihvatili prevoz. Ukoliko je to moguće, naravno.
A nije uvek moguće, i evo primera, opet iz Srema : stojimo na šimanovačkoj naplatnoj rampi i stopiramo za Bogatić. Nećemo ispisati Bogatić na tabli iz 2 razloga : ceo naziv je dugačak, a ne postoji prepoznatljiva skraćenica; male su šanse za prevoz u jednom cugu i generalno je isplativije presedanje u Šapcu ili Sremskoj Mitrovici. Šta onda ispisati? ŠA? I odreći se svih koji voze za Mitrovicu? Ne. SM? Ne, naravno, iz analognog razloga. Ništa ne ispisati? Pa, verovatno. Ustvari, najbolje je rešenje ispisati sa jedne strane kartona ŠA, a sa druge SM i prilagođavati natpis tablicama na vozilu koje upravo stoji pred rampom. A van rampe, kad nema vremena za ovakve egzibicije, verovatno je najbolje samo signalizirati palcem, bez kartona.
Pri smišljanju teksta za natpis ne treba se ograničavati na nazive gradova, umeju da budu dobri i nazivi oblasti (tako se dobija na fleksibilnosti), ali treba imati u vidu da ispisana skraćenica mora biti prepoznatljiva. I to trenutno. Vozač koji se ne seti odmah šta je stoper hteo da kaže, verovatno će proći pored njega razmišljajući o smislu skraćenice na kartonu.
Po kartonu je najzgodnije pisati crnim markerom, pa je poželjno nositi marker na put, on bar nije ni težak ni glomazan ni skup. A karton često možemo naći na licu mesta pored puta, ili bar negde usput šetajući ka izlazu iz grada. Međutim, ako putujete kroz Evropu, preporučljivo je unapred razmišljati i o kartonu, jer može lako da se desi da ih ne nađete nigde usput ;-). Ako želite da izbegnete situaciju u kojoj ne možete da nađete karton, napravite stopersku piši-briši tablu koju možete da koristite beskonačno mnogo puta. Naravno, kad nema kartona i flomastera, i običan A4 list papira i hemijska olovka mogu da odrade posao, samo manje udobno. Ko nosi košulju sa 2 džepa na grudima, može da okači list papira o dugmiće na tim džepovima. Izgleda šašavo, ali ruke ostaju slobodne za grickanje semenki, preraspoređivanje stvari u rancu, simulaciju sviranja gitare ili jednostavno – lomljenje prstiju radi prekraćivanja vremena.