Na pocetku, kazu, nije ni bilo Evrope (tacnije, kaze neki profesor Nurman i ja mu verujem), ali samo malko kasnije, cim su se planete ohladile, amebe pocele da se mnoze i mutiraju, a ovaj nas deo svemira postajao prihvatljiv za zivot, ona je postala konstanta. Sto se tice udzbenika istorije, jedino se u Evropi nesto desavalo, ona je prva i najbitnija i kako onda da ne izaberes bas nju za prvo samostalno putovanje po belom svetu?


Posto smo do skoro bili potrosaci proizvoda turistickih agencija, ostali smo hendikepirani sto se tice snalazenja u prostorvremenu nepoznatog jer, pobogu, ne moze da se putuje ako nema nadleznog ko ce da kaze „u 5:15 nalazimo se kod autobusa, imate 47 minuta da pogledate ovo mesto, nema vremena za previse razgledanja, slikajte se tu, kupite suvenir tu, odusevite se ovim i idemo!“

Kada smo se oprostili od tih ogranicenja i predrasuda, poceli smo da se spremamo za prvo pravo samostalno putovanje a posto ce biti kao vatreno krstenje, o svakom detalju smo vodili racuna i poceli smo sa pripremama mesecima ranije. Kad smo kod detalja, da, naravno da smo kupili Lonley Planet za Zapadnu Evropu ;)interrail

Planirana ruta putovanja je na slici. Plave tacke su mesta gde cemo presedati iz voza u voz (da ne pomisli neko da idemo direktnim iz Berlina za Pariz, npr...) a zelene ona gde cemo odsesti.

Trajanje putovanja je 17 dana, na toliko smo dobili madjarsku vizu.

Interrail za 5 dana puta u okviru 10 dana je kupljen, a i Balkan flexipass (za ovo i jos neko drugo putovanje) i ostalo je otvoreno pitanje smestaja. Cilj je da se obidju ovi gradovi (Prag, Berlin, Pariz, Firenca i mestasca po Krfu) a da se izbegne placanje haraca hotelima. Zivio sator, vreca i neudobna podloga za spavanje! Shvatio sam da vecina metropola po svetu u centru grada ima park u kome je par ari namenjeno kamperima (to se naravno placa malo masnije od kampova na periferiji, ali, opet, kada uzmemo u obzir drndanje po lokalnim prevozima i izgubljeno vreme, shvatamo da je maltene isto, samo sto je centar ipak-centar).

Jedini problem ce biti Pariz, u kome nema kampova, bar tako kaze cika Internet, tako da tamo idemo na slepo, ni ne znamo da li cemo da odsednemo u nekom hostelu, hotelu, kampu na periferiji, ili na zeleznickoj stanici, al ono, kako kazu, za dobre svinje nema losih pomija :D

Ostalo smo sve lepo isplanirali, iako teorija cesto nije u sprezi sa praksom. Uzeli smo i cuveni CCI koji nudi do 50% popusta u kampovima (tek kada su nam uzeli tih 1.600 din, dobili smo prospekt svih kampova i videli da od 1.500 njih, samo na dva imamo po 50% popusta, i to je neki kamp, tipa, kod babe u dvoristu, ostalo se svodi na simbolicnih 5-10% popusta, al eto, ucis dok si ziv)

U sustini, putovanje obecava, za pocetak obecava da cemo svasta novo videti, da cemo iskusiti stosta sto ce nas promeniti, uciniti mudrijima i sl, al jedno je jos sigurnije, posle ovog putovanja ce nam trebati odmor. Mozda je suvise ambiciozna ideja da (i pored toga sto cemo nocu putovati) za 2 dana vidimo Prag na blic, isto i za Berlin, u Parizu i firenci cemo ostati po 3 dana, ali ono, mladi smo, puni zivota, ambiciozni, snalazljivi i nadamo se da ce se posle puta svi ovi pridevi ok komparirati,
sem prvog.

Verovatno necemo stici za to kratko vreme da upoznamo gradove u koje idemo, za neke je potrebno i par zivota, al nije bitno, jedino sto je bitno, jeste to da sutra rodbini mogu da pricam da sam bio u svim tim gradovima :) Haha, ovo je naravno, sala, al opet, moji su poreklom iz malih sela, i to sto studiram u NS-u verovatno je dovoljno egzoticno samo po sebi

Jos u uvodu da kazemo, da najvise ocekujemo od Firence koja je po mnogima kulturna prestonica Evrope(mada sa sto vise ljudi pricam, to sam sigurniji da malo koji grad nema neki takav ili slican epitet), pa cemo videti koliko smo bili u pravu...Al, da se razumemo, dok ja ne prikoljem neko nevino stvorenje u moru koje ce nam biti vecera, necu smatrati putovanje uspesnim. Jeste, zao mi zivotinja, i poznate su mi parole „ne jedem nista sto ima oci“ (ko da jedem oci) al samo alfa muzjaci :D su sposobni da sami ulove veceru... Dok jednom ne smrkne (veceri) drugom ne svane (meni). Podvodni ribolov ce biti slag na torti.

Eto, krecemo na zivotno putovanje (mada je ceo zivot jedno veliko putovanje), pa ako nam se neko tamo gore nasmesi i podari nam malo lepog vremena i nesto srece (za sve ostalo cemo se sami pobrinuti), za 18 dana cemo znati kako je to kada samo sa torbom na ledjima proputujes 8.000 km.

Ovo je bio uvod a razrada pocinje za dobrih 2 sata
Krecemo za Prag preko Becha.