Kiša u Hamburgu miriše na Bosnu

Posebna pohvala žirija na konkursu "Spasimo putopis" 2020. — Kaže meni rođak da postoje dvije vrste ljudi u svoj ovoj našoj grozoti. Postoje oni koji odu i nikada se ne vrate; i postoje oni koji odu, a nikada sebi ne priznaju da su otišli. Palo mi je na um da mu dopunim listu sa još barem šest podvrsta onih koji odu, ali mi se nije dalo. Hamburg je grad koji ne trpi mnoge metafore. Riječi tu trebaju da budu oštre kao vjetar koji sa sjevernog mora ozara lica onih koji se u decembru usude šetati pored luke. U protivnom će udariti o ciglene zidine starog dijela grada i nestati, kao talasi Labe dok udaraju u umorne usidrene brodove. U njegovom trošnom stanu nema pogleda na svjetla metropole u kojoj je maštao da se iz večeri u večer izgubi tijelom i duhom. Ne zna zapravo ni on čemu se nadao. Pogubljao se na početku. Jeste. Pisao mi je o tome. Hvalio se. Vadio mast, ne bi li i ja odlučio da pokupim sve što može stati u kofer (dovoljno mal da ga ne moram čekirati na aerodromu) i da odem. S vremenom je,...

Pročitajte Kiša u Hamburgu miriše na Bosnu