Posted November 17, 20213 yr Mnoštvo lica, sudbina, razloga da pokucaju na vrata, neko srećno vrijeme bijaše, kada nijesmo znali ni gdje se nalaze ključevi, kada poštar nije zvonio, kada je flaša rakije dežurala na stolu isprod trema, sa par čašica prevrnutih na uredno uštirkanom miljeu. Nevolje i potrebe, koje su ih zadešavale nijesu birale vrijeme, jutrom ranim uz pijevce, nerijetko ih je dočekivao miris svježe ispečenog hljeba, trpeza postavljena ručkom il' večerom, u poslu kada su minuti važni a pogledi uprti u nebo da ljetina ne pokisne, u besjedi u kojoj se nijesu mogli snaći, ali su uredno klimali glavama... Bilo je i blijedih, crnih, dugokosih, uredno obrijanih do glave, kose duge zavezane u rep, sijede, riđe, muškaraca, žena, i onih za koje nijesmo bili sigurni, djece... Ljekara, biologa, probisvijeta, putopisaca, ostavljenih, srećnih, na samrti, na početku... Sa mercedesom, pežoom, „fićom“, spačekom, biciklom, motorom, kućicom na točkovima, i onih koje smo začuđeno gledali, pješice. Svaki sa svojom pričom, religijom,...Pročitajte Kuća pored puta
Create an account or sign in to comment