Posted March 22, 20241 yr Prva nagrada na konkursu "Spasimo putopis" 2024. — Kao da je sitna prašina, zbog koje se grad nalazio u stanju neprestane izmaglice, sastavni dio suhog zraka, koji je tih dana stiskao Adis Abebu. Široka se ulica, poput rijeke, spuštala od aerodroma do Bolea, noseći sa sobom ljude šarenih ogrtača i miris pržene kave, koji se gdjekad stapao s mirisom kozjeg izmeta. Kroz sve to provlačio se miris izgorenog benzina iz automobila azijske proizvodnje. Jutro je započelo, ako ne jednako, onda vrlo slično kao i svakog prethodnog listopadskog dana. Možda u raju i nije sve uvijek spokojno i zeleno, pomislio je Tomek vukući svoje tijelo koje se gotovo savilo pod težinom ruksaka na leđima. Još će izdržati dvadesetak minuta jer točno mu toliko treba da stigne do Mad Verveta, jedinog hostela u gradu. U ruksaku je imao dvije košarkaške lopte, veliki crni zvučnik, tri para tenisica i nešto odjeće. U razini njegovih očiju promicali su prolaznici i on ih je vidio jasno, nije morao podizati pogled kao u rodnom...Pročitajte Super Tomek
Create an account or sign in to comment