Posted May 18, 20241 yr Treća nagrada na konkursu "Spasimo putopis" 2024. — Bilo je jutro, rano i zagasito, oteklo od vlage koju je magla nosila kao kakvu prozirnu košulju, daleko bistrini koju obično donese ljetno jutro, jedno od onih kad omaglica ne dopušta ni sjećanje na to što je fatamorgana. Stajale smo u tišini tog mjesta jedna do druge, nateklih obraza i jalovih misli, prije nego ću sjesti na travu i otamo podignuti palac pa ga odmah sklopiti u šaku, na seoskom putu na izlazu iz sela San Marcos Sierras gdje je sve osim tišine bila rijetkost. Dva su puta koja vode do tog mjesta, jedan je cesta 38, drugi su seoski putevi na kojima je lakše zateći pse lutalice nego čovjeka. Mjesto je to na kojem su živjeli Indijanci Comechingones, danas tu žive oni koji znaju pokazati put do mjesta što se zove Oči ka Nebu, mortova u kamenju koje su starosjedioci koristili za mljevenje kukuruza i žita, da bi ih kasnije punili žbukom i kroz odraz promatrali kretanje planeta i tako stvorili svoj kalendar. Naš je kalendar tog jutra...Pročitajte Otvorene ceste Latinske Amerike
Create an account or sign in to comment