Followers 0

Život u ritmu pruge

1 post in this topic

Moja ljubav prema vozovima verovatno ima genetsko poreklo, otac i dva strica dočekali su penziju u plavim uniformama. U njihovom rodnom mestu, Mokroj Gori, život je decenijama tekao ritmom pruge, ali kao i kod Pekićevih Njegovana, "što život daje to ga i uzima". Kada je "uski kolosek" ‘74. zatvoren, selo je gotovo izumrlo, no već su i potomci onih koji su otišli odneli u nozdrvama miris "ćirinih" drvenih sedišta, a u krvi nemire koje podižu tutanj točkova i pisak lokomotive.Razvoju ljubavi kumovale su i neke olakšice. Kao član porodice železničara, imao sam "režijsku karticu" koja mi je omogućavala da se po domovini, nekada dosta velikoj, krećem sa ogromnim popustom. Teorijski, broj povlašćenih putovanja bio je ograničen na deset, ali nepisani kodeks železničarskog esnafa nalagao je da se pečat u "režijsku" ne stavlja gotovo nikad.Reč "daleko" nije postojala u mom rečniku. Koncerti u Zagrebu, Ljubljani, vikendi po Istri i Dalmaciji, mostarska i ohridska proleća bili su tako blizu pre jugoslovenskog...

Pročitajte Život u ritmu pruge

Share this post


Link to post
Share on other sites

Join the conversation

You can post now and register later. If you have an account, sign in now to post with your account.

Guest
Reply to this topic...

×   Pasted as rich text.   Restore formatting

  Only 75 emoji are allowed.

×   Your link has been automatically embedded.   Display as a link instead

×   Your previous content has been restored.   Clear editor

×   You cannot paste images directly. Upload or insert images from URL.

Followers 0