Posted October 12, 2016 Podneblje je takvo da se pod otvorenim nebom uvek može sedeti, pa čak i konačiti, ko mora ili voli. Na Zamaleku, po pločnicima pred vratima respektabilnijih stambenih zgrada i javnih zdanja koje čuva oružana straža, uvek postoji makar jedna stolica namenjena da neko na njoj gluvari, kućepazitelj ili vojnik pod šlemom sa automatskom puškom, kakogod. Tek u sitne sate, kad se narod povuče, primetiš koliko u stvari tih stolica ima. Prvo i najvažnije za stolicu je da na njoj možeš udobno da presediš beskrajne dosadne sate svog besmislenog i potplaćenog posla, ako je ikako moguće, dremajući ili spavajući. Drugo, ne manje važno, stolica mora biti takva da je baš niko ne poželi za sebe. To je da bi mogla danonoćno da bude ostavljena na trotoaru bez straha od krađe. Ova neobična kombinacija uslova proizvela je, usudim se reći, jedinstvena dostignuća ljudske kreativnosti – kairske stolice. U najvećem broju te frankenštajn-stolice, su mali i nepretenciozni spomenici ljudskoj dovitljivosti nužnoj u materijalnom...Pročitajte Sakate stolice Kaira Reply Quote Share this post Link to post Share on other sites
Posted October 18, 2016 (edited) Uvek su mi bili strasno interesantni ti 'chuvari' koji bleje/spavaju po ceo dan i noc 'cuvajuci' zgrade, naselja, parkinge, objekte u izgradnji... a koji sasvim sigurno da neko zaista hoce nesto da ukrade ne bi bili u stanju da mu se suprotstave (ako bi uopste bili i budni). Obicno oni rade dosta duge sate, po 10-12 sati, slabo su placeni, ali nista i ne rade da budemo iskreni. Ima ih jako mnogo u velikom broju zemalja, na Tajlandu svaka zgrada ili blok kuca koja drzi do sebe mora imati cuvara koji belezi ko ulazi i izlazi. Cak imaju na svakom spratu po jednog u parking-zgradama po centru. I uvek me sve to podseti na film Abasa Kirostamija u kojem glavni junak dolazi na gradiliste na kojem nema nicega osim jednog kontejnera u kojem je cuvar (izbeglica iz Avganistana) koji nema nista da cuva, ali radi svoj posao. Zivot mu prolazi u jednolicnim danima, retko kad ima drustva, jedino sto ima je stari radio koji slusa. Nekako mi je sve to neopisivo privlacno. Ti chuvari, za razliku od svih nas ostalih, prirodom posla mirno sede i posmatraju svet oko sebe. Nemaju danas ljudi vise vremena za to. Retka je to privilegija. A imaju i formalno opravdanje zasto to cine, bez zvanja koje imaju mogli bi se nazvati besposlicarima i propalicama. https://en.wikipedia.org/wiki/Taste_of_Cherry Edited October 18, 2016 by noskich Reply Quote Share this post Link to post Share on other sites