12. 11. 2005. Bangkok. Rano ujutru krenuli smo kombijem put Bangkoka (moji domacini, nekoliko studenata - nashih drugara, Shvedjanke i ja) o troshku Univerziteta naravno. Plan je bio da celu subotu provedemo u Bangkoku, gradu koji je nekada bio poznat i kao Sijamska Venecija zbog mnogobrojinh kanala oko reke Chao Praja, koji su bili korishceni kao glavne saobracjane vene, stariji meshtani prichaju kako se nekada plivalo kroz Bangkok. Danas, ogromni putevi sa 8 i veshe traka, petlje i pruge seku kroz oblakodere chiji se vrhovi ponekad jedva naziru zbog gustog smoga nad chitavim gradom. Kanali su zagadjeni i neprijatni mirisi koje odaju bi vas naterali da dvaput razmislite pre nego shto spustite chamac u vodu. Centar Bangkoka, pogotovo deo uz reku je prilichno lepo uredjen, a kako i ne bi, kad je ovaj lokalitet krcat spomenicima i hramovima iz starog doba kraljevine. Najveca atrakcija je svakaklo Grand Palace, istovremeno i nasha prva destinacija. U pitanju je kompleks pagoda, hramova, spomenika, muzeja, mauzoleja na jednoj strani i prostranih parkova i travnjaka sa ogromnom kraljevskom rezidencijom i brojne administrativne kancelarije na drugoj strani, okruzen sa 4 velika bela zida duzhine 1900m. Upad za strance je 450 dinara, a dobijete i mapu chitavog kompleksa sa objashnjenjima na engleskom. Za gradjane Tajlanda ulaz je dzabe i pri tom ne moraju da pokazuju nikakva dokumenta. Pokushao sam da prodjem kao Acketa u Moskvi, kad se pri ulasku u muzeje predstavljao kao ruski student ali izgleda da ulaz u Veliku palatu u Bangkoku moraju da plate chak i ruski studenti...
Palata je izgradjena 1782. godine za vreme vladavine prvog krelja Chakri dinastije, koji je ujedno poznat i kao kralj Rama I. Rama je kraljevska titula koju od tada nose svi kraljevi Chakri dinastije, pochevshi od prvog pa do sadashnjeg devetog. Most za koji su mi, veshte poliglote, pojedini Tajlandjani objasnili da je nazvan po osmom Dalaj Lami je zapravo navan po kralju Rami VIII. Dalaj Lama ima 16 a ne 9 kako mi je izprva recheno. Poslednji Dalaj Rama trenutno zhivi u Indiji, medjutim to je potpuno druga pricha...
Pre vladavine kralja Rame I kraljevska palata i administrativne kancelarije su se nalazile u Krung Tepu (stari glavni grad) u Thonburiju na desnoj obali reke Chao Praya, na mestu gde se sada nalazi Hram Zore. Kralj Rama I je prestonicu samo prebacio na drugu stranu reke - u Bangkok.
Danas se podjednako koriste imena Krung Tep i Bangkok za glavni grad Tajlanda.
Kako smo krochili unutar zidina, vilica mi je tresnula o pod. Imali smo srece shto se tiche vremena, sunce i nebo bili su savrshen katalizator celokupnog utiska. :)

Pogled na izdizhuce kupole sa gornje terase spolja: Zlatna Chedi, Mondop (repozitorijum za svete budistichke skripte, ispisane na plaminim listovima) i Kraljevski Panteon


bangkok

Svi objekti u kompleksu su veoma raskoshni i bogato ukrasheni. Od pojedinih detalja zastaje dah bez ikakve najave. Nashi prijatelji Tajlandjani su nam ukazali na to da mnoge turiste koji su pokushali da ishchupaju deo iz bilo kog objekta u hramu kao suvenir sada prati losha sreca. Nisam hteo da se zezam sa tim.

bangkok grand palace
Dzin koji chuva prilaz hramu i motri na zlonamerne turiste

bangkok
Detalj unutar zidina, zlatna kupola na ulazu u Kraljevski Panteon koju okruzhuju fantastichna mitska bica

Najveca atrakcija u chitavom kompleksu je svakako Smaragdni buda, koji se nalazi u Wat Phra Kaewu - Kraljevskom Manastiru Smaragdnog Bude (u pozadini fotografije iznad). Smaragdni buda je zapravo od zelenog zhada, nekada se verovalo da je materijal od kojeg je napravljen zapravo smaragda, pa je to ime ostalo do danashnjeg dana. Mnogobrojni vernici i nevernici (chitaj: turisti) svakoga dana hrle da ukazhu poshtovanje ovoj znamenitosti. To sam uchinio i ja, uchestvujuci aktivno u ritualu koji podrazumeva paljenje svece, zabadanje mirishljavih shtapica, molitvu budi, i prinoshenje orhideje na oltar koji okruzhuje drvenu statuu krave, sve po redu poduchen od strane mojih drugara budista :). U hramu vazhe veoma striktna pravila ponashanja i nemoguce je fotografisati unutrashnjost bez posebne dozvole.

Druzhina u senci Hrama Smaragdnog Bude


Pored hrama nalazi se zid koji odvaja hram i gornju terasu od ostatka kompleksa, iscrtan prelepim muralima koji prichaju istoriju Sijama, a istorija Siama u ovom slucaju duga je stotinu metara. Od vladavine kralja Rame I, murali se rekosntruishu svakih 50 godina po tradiciji.

thailand temple

Kraljevska rezidencija (Chakri Maha Prasat) sama po sebi sada je samo atrakcija i koristi se samo u svechanim prilikama, a nekada je u njoj boravio kralj. Tih dana na njoj se uveliko obavljali gradjevinski radovi u cilju rekonstrukcije, tako da je bila pokrivena ciradom i skelema, i samim tim ne mnogo atraktivan prizor. Ona je izgradjena neshto kasnije, za vreme vladavine kralja Rame IV - Mongkuta. Pre nje kraljevi su boravili u prelepoj Phra Maha Monthian rezidenciji. Park koji je okruzhuje podseca na onaj iz "Alise u Zemlji chuda".

Dva mlada monaha ispred Phra Maha Monthian rezidencije


Oko samog kompleksa i po svim ulicama u centru Bangkoka nalazi se veliki broj ulichnih trgovaca koji su u stanju da vam prodaju raznorazne gluposti po dosta razumnim cenama. Tu negde medju ulichnim tezgama smo i ruchali, za standardu cenu od 36 dinara (20 bahti), a za 400 dinara sam kupio XXL shorts za tajlandski boks.

U Bangkoku postoji oko 200 hramova, od kojih su najstariji i najlepshi skoncentrisani u centru, uz reku u blizini Velike palate. Jedan od njih je svakako Wat Phra Chetuphon (ili skraceno Wat Pho) kojeg mozete videti na slici. On je tehnichki najstariji hram, izgradjen 200 godina pre nego shto je Bangkok postao prestonica i njemu se nalazi jedan od najchuvenijih spomenika u Tajlandu - veliki zlatni Lezheci Buda


Na drugoj obali reke Chao Praja nalazi se jedan od najstarijih, najpoznatijih i najmistichnijih hramova u Bangkoku i shire - Wat Arun (Hram Zore). Prevoz preko reke direktno do hrama nas je koshtao 5 dinara. Ulaz u hram, opet za strance 36 dindzi, za domace nishta... Sam izgled hrama me je u potpunosti odushevio. 80 metara visoki toranj - Phra Prang (Kmerski stil gradnje) kojeg okruzhuju chetiri manja Pranga, svi povezani platofrmama do kojih vode veoma strme stepenice. To je prvi nivo. Ostali nivoi se nalaze visoko na sredishnjem obelisku i bili su zatvoreni za posetioce, navodno zbog tragichne pogibije jednog turiste. Dok smo obilazili hram, vreme se pogorshavalo pa je sivilo neba stvaralo bash odgovarajucu atmosferu. Sam hram kao da je prizivao kishu svojim bojama i oblikom.

Izgled centralnog tornja


Detalj sa platforme na prvom nivou uz centralni toranj
buddhist temple

Izgled manjeg pranga
prang

Pogled na Wat Arun
wat arun

Nasha sledeca i krajnja destinacija je za mene bila krajnje neochekivana. Posetili smo prvi i najveci Budistichki Univerzitet na svetu - Mahachulalongkornrajavidyalaya University. Smeshten je u centru Bangkoka preko puta Velike palate. Univerzitetski kampus obuhvata nekoliko zgrada okruzhenih zidom, sve uradjene u orjentalnom "pagoda" stilu. Nasha poseta odnosila se samo na zgradu rektorata. Pri ulasku u zgradu obavezno izuvanje i odlaganje obuce u specijalne ormare koji sluzhe u tu svrhu. Kako sam krochio unutra zatekao me je sledeci prizor: Enterijer je uredjen poput bilo kod evropskog poslovnog enterijera, s tim shto su kroz ovaj defilovali budistichki monasi, sa sve tradicionalnim narandzastim noshnjama. Na vratima je Emu, Mariu, mog domacina Opasa (bivsheg monaha) i mene sachekao Ven Pharamaha Bhatsakorn Piyobhaso, profesor na internacionalnom odeljenju Univerziteta i Internacionalnom Budistichkom Centru za Meditaciju, monah, sa veoma dobrim engleskim, doktorirao sa tezom koja se ondnosi na konzumaciju mesa kod budista. On je bio nash vodich. Dok smo obilazili zgradu fascinirale su me slike bosih monaha svuda po rektoratu koji ili telefonieraju mobilnim, pishu SMS, kopiraju svete spise na novoj HP mashini, kuckaju nesto na lap topu, sede u veoma dobro opremljenim kancelarijama za rachunarima sa slushalicama na ushima. Imaju i svoj studio, i svoju radio i TV stanicu. Chak sam imao jedinstvenu priliku da posetim prostoriju u koju su postavljali server velichine dechje sobe koji treba da povezhe ovaj kampus sa svim ostalim shirom Tajlanda. U centralnom holu nalazi se cvecem okruzhena ogromna slika kralja Rame V Chulalongkorna, najchuvenijeg medju svim kraljevima koji je na presto doshao sa 15 godina i za Tajland uradio vishe nego bilo koji drugi kralj u istoriji (zheleznica, putevi, elektro i druga industrija, shkole, univerziteti, spoljna politika i izmedju ostalog i budistichki univerzitet). Svake srede se postavlja novo, svezhe cvece ispred njegove slike u svim kucama i domacinstvima. Imali smo tu chast i da lichno upoznamo najpoznatijeg monaha u Tajlandu, chije uchenje tj. pripovedanje mozhete svaki dan slushati i gledati preko TV-a. Za vreme nasheg obilaska brdo razlichitih novinara nas je fotografisalo i snimalo, medju njima i jedan monah sa fantastichom kamerom. Upali smo i na jedan chas engleskog gde su se monasi odushevljavali nashim tai jezikom, a samo smo okrnje predstavili. Pomishljao sam u sebi da li oni shvataju da sam ja samo student informatike koji doshao na razmenu u selo za koji retko koji Tajlandjanin zna iz daleke Srbije za koju je retko koji Tajlandjanin spreman da chuje :). Elem, chitava poseta je kulminirala izvanrednim predavanjem na temu budizma danas, o vrstama budizma, razlikama izmedju Lamaizma (Tibetanskog budizma) i Tajlandskog (koji je jedini pravi). Predavanju je prisustvovalo josh desetak stranaca iz celog sveta a sve se zavrshilo fenomenalno relaksirajucim kratkim kursom meditacije. Spreman sam da priznam da sada posedujem dragoceno iskustvo preneto iz prve ruke od strane vrhunskog majstora. Kad se vratim u Srbiju svima cu pokazati kako se pravilno meditira i istaci cu gde smo to do sada greshili...