Treca destinacija - Kamp za slonove. U Kanchanaburiju mozhete naleteti na slona kao shto u srbiji mozhete naleteti na kravu, s tim shto je u ovom prvom sluchaju susret mnogo dramatichniji. Slonovi predstavljaju jako vazhan i bitan aspekat u istoriji i religiji Tajlanda i veoma se cene. Medjutim kampovi shirom Tajlanda poput ovog koji smo posetili pokazuju kako se slonovi iskoriscavaju u pomalo nehumanim uslovima zarad silnih no'aca iz dzepova fasciniranih faranaga (farang - zapadnjak, turista u slengu, pravo znachenje je vocka guava prim. aut.). 600 bahti po osobi su od nas trazhili za 45 minuta jahanja po slonu. Pa mozhda bih to i uradio kada bi mi toliko platili ali neka hvala.


Druga stvar su bebe slonovi. Svaka beba slon u ovom kampu ima lichnog trenera koji je od rodjenja meni nepoznatim metodama uchi da izvodi svakakve trikove. Ok, priznajem da sam fasciniran nachinom na koji sviraju usnu harmoniku ili kako na jednu rech - Chub (shto znachi poljubac) surlom cmoknu osobu na koju trener pokazhe, ali koliko su te bebe slonovi u stvari srecne ili slobodne... Valjda to nikad nece znati. Na slici se pak chini da se beba slon smeje:

Chetvrta i dugo ishchekivana destinacija - Chuveni Most na reci Kvaj u samom gradu Kanchanaburiju. Pochetkom decembra se svake godine obelezhava "nedelja mosta na reci Kvaj" uz mnogobrojne predstave, ples i muziku i nezaobilazni i prilichno spektakularni vatromet i lajt shou svake vecheri. Potrefilo se da smo doshli na poslednji dan ovog festivala, i sve je vrvelo od turista i tezgi sa suvenirima... Najvishe slonovache i kvazi-slonovache! Chitava ta menifestacija je u chast ogromnom broju nastradalih zarobljinika iz II Sv. rata, najvishe britanskih vojnika (oko 16000) prilikom izgradnje dugachke pruge koja je japanskim okupatorima otvorila prolaz u Burmu. Ta pruga se i danas koristi a naziva se Death railway. Sam most preko reke u Kanchanaburiju je sasvim obichan most. Zarobljnici su ga za japance sagradili od drveta a posle saveznichkog bombardovanja, ponovo je podignut u istom obliku ali od metala. I dan danas takav stoji i koristi se...


Popularnosti ovog mosta kod zapadnjaka je dosta doprineo filmski klasik "Most na reci Kvaj" sa Entoni Kvinom u gl. ulozi. Obecao sam sebi da necu napustiti Tajland dok ne prepeshachim ceo most zvizhducuci chuvenu temu iz filma. Shto sam obecao to sam i ispunio... Nekoliko puta! :)


Kanchanaburi smo morali napustiti pre vecheri tako da sam propustio vatromet... Ali srce mi je svakako bilo puno.
Ova japanska osmatrachnica je postavljena samo za potrebe festivala





Salutiram...


Nedaleko od mosta u Kanchanaburiju, nalazi se groblje u kojem je sahranjeno ni 5 ni 6 nego 16000 britanskih vojnika, nastradalih u IISR od strane japanskih okupatora u Tajlandu. Sve to za mene je bilo relativno novo, buduci da mi azijski front nimalo nije poznat, tako da mi je sve to delovalo prilichno impresivno (ako smem tako da se izrazim)




Zhurili smo da se vratimo u Chom Bung pre mraka jer su se svi uzhurbano spremali za sutrashnji dan, najveci dan i najznachajniji praznik u Tajlandu - rodjendan kralja Rame IX Punipona - kada chitav Tajland slavi i praznuje.
__________________


Evo josh malo Mosta na reci Kvaj po sasvim obichnom danu: