Nakon dva dana provedena u Bishkeku, pomislismo - shto bismo bili ludji od svih, hajde da se i mi bucnemo u tom nadaleko hvaljenom kirgiskom moru. Jezero Isik Kulj nalazi se u blizini Bishkeka, na visoravni izmedju tjenshanskih planina (nadmorska visina iznosi 1610m). Iako je okruzeno planinskim vrhovima pod vechitim snegom, samo jezero se, usled termalne aktivnosti, nikada ne zaledi - otud i ime Isik Kulj, toplo jezero. Naziv more opravdavaju velichina jezera (duzina od 160km, dubina i do 700m), kao i njegova slankasta voda. Ono shto se od mora razlikuje, kako cemo shvatiti kasnije, je neverovatna brzina crnjenja, koja na ovim visinama daleko prevazilazi onu u primorskim krajevima.

Do jezera marshrutka vozi oko tri sata; put je prepun rupa, udaranja glavom u plafon i truckanja (ne pokushavajte da otvorite gazirano pice tokom ovakve voznje, gospodja do vas nece biti presrecna shto je iz vashe flashe upravo lansiran mlaz osvezavajuceg napitka pravo u njeno lice).

Kroz prozor promichu neobichni oblici reljefa, skulpture u obliku orla, jelena i drugih zivotinja, autobuske stanice u obliku jurti; i stize se do jezera...

"Izdaleka jezero izgleda kao komadic neba koji je na nekoliko trenutaka odlucio odahnuti usred tjenshanskih planina. Vijenac bijelih vrhova, medju kojima ih je josh mnogo bez imena i kojima prozirni sloj magle ublazhava oshtre i divlje obrise, shtiti dolinu od vetrova i pretvara je u kraj chudesnog mira i tishine."

(iz knjige "Ljepote i znamenitosti Sovjetskog saveza")

Mir i tishina, danas, i nisu tako chudesni u turistichkim mestashcima uz obalu. Restoranchici, gostionice, kafei, tezge sa suvenirima, plaza... priobalsko mestashce kao i bilo gde na svetu, obogaceno konjima u galopu i zbunjenim kamilama koje se vrzmaju po plazi udeshene za slikanje. 

Kuriozitet predstavljaju niske usoljenih riba, koje se mogu kupiti na plazhi, pijacama, ulicama... a chiji miris, kao i chinjenica da su njihove ochne duplje zgodno upotrebljene za provlachenje zhice na koju su nanizane, predstavljale su kulturoloshku razliku koju nismo uspeli da premostimo...

Izmedju naselja protezu se dugachki pojasevi pustih plaza sa po kojim stadom ovaca, na koje se josh uvek mogu primeniti rechi iz sovjetskih vremena.

Najvece obalsko mesto koje smo posetili je gradic Cholpon Ata - predmet najdrazhe legende svih Kirgiza.

~~ Cholpon(in) (t)ata ~~

U maloj kotlini, pod golom, kamenitom gorom, chuchi beli grad, za gradom - brdo, u brdu - crna tvrdjava, a u njoj - mocni kan, silan, okrutan i mrachan, tezak bogu i ljudima, a najvise sebi samom, toliko da, i pored sve moci i bogatstva, ne zna sta bi od sebe, pa povremeno zapovedi da se par ljudi strmoglavi sa kule. Onda gleda kako se krhka ljudska tela kidaju i lome o oshtre litice, i oseti kako mu, nekako, lakshe biva.

Dole, u gradu, zhivljashe chovek-siromah, a u njega lepotica-cerka po imenu Cholpon, mnogo proshena, nikad isproshena, mnogo zeljena a nikad nichija, Cholpon koja vec nekoga voli, i vec nekoga cheka, a ni sama ne zna ko je on, ni ima li ga, uopshte, na svetu.

Cholpon jashe planinom i, u uskom klancu, susrece mladica na besnom, belom konju, koji joj daje tri stvari: poljubac, prsten i rech - chekaj. On odjahuje, a ona ostaje, i nije sigurna shta je stvarnost, i stiska, u shaci, prsten.

Kan, u medjuvremenu, i dalje chuchi u tvrdjavi, i misli: prolazi zhivot, pritiskaju godine, a bacanje ljudi sa kule - nije loshe, ali nije ni ono pravo. Kako god da ih bacish, uvek nekako isto padnu. I odluchi da zaprosi lepu Cholpon - a kada ga ona, kao i tolike druge prosce, odbije, presretoshe je u planini, svukushe sa konja, i odvedoshe u tvrdjavu, jer kan mora imati sve shto zheli, pa ma shta drugi zheleli.

Videvshi ponositu lepoticu, silnik se zbuni i reshi da, mozda prvi put u zivotu, pokusha lepim. Svilu i kadifu, zlatne djindjuve, drago kamenje, moc, presto, sve, sve uzmi, samo rech reci, samo me pogledaj. Ponizen voljom tvrdjom od svoje, slep od besa, kan ponovo pronalazi sebe i odluchuje da je uzme silom. Uz jedno tiho, gotovo nechujno "necu biti tvoja", Cholpon zakorachuje kroz prozor - i pada, dugo, kao da padu nema kraja, i dole vidi stene, i grad, i smrt.

Kako dotache tlo, stena se zatrese, puche i provali se, a iz nevidljivih dubina pokulja voda, bistra i kao nebo plava, i u njoj nestadoshe i stene, i tvrdjava, i beli grad pod gorom.

U malom mestu Cholpon Ata (Cholponin otac), sa obale toplog jezera Isik Kulj, vidi se, ponekad, u ledenim planinama na drugoj obali, starachko lice oca koji tuguje za izgubljenom cerkom; njegove suze slivaju se niz planinu u veliko jezero, koje je, od starchevih suza, pomalo slano, i pomalo toplo.

Tihih letnjih vecheri, kada sunce legne za plave horizonte, rushevine grada se, kazhu, mogu videti pod vodom, a vetar, koji se tada dizhe sa jezera, tuzno peva devojachkim glasom.

~~kraj~~

U jezeru zaista postoji mnoshtvo potopljenih gradova, a sto se temperature vode tiche, misljenje lokalnog stanovnistva, i nase misljenje, pomalo se razilaze. Nama se, naime, voda uchinila prilichno hladna, dok se duz cele plaze svaki chas chuju glasovi koji ponavljaju kako je voda topla, topla. Uzbudjenju na plazhi doprinose i smene godishnjih doba koje se ovde deshavaju na svakih par sati... Taman ste od pljuska pobegli u sobu, kad grane sunce... pa dobro, hajdemo onda sad na kupanjac? Zatim na plazhi drhtite pod rashirenim kishobranom, a koji minut kasnije voda je vec ponovo blistavo plava, sa neochekivanim pogledom na obliznje bleshtave snezne planine.

Petroglifi

Zamislite glecher koji se topi, i bujicu koja kotrlja ogromno kamenje, pritom ga zgodno glacajuci, uoblicujuci. Neshto kasnije stizhu ljudi - tachnije, Skiti - i u to isto kamenje, u mirnoj dolini, urezuju slichice.

Dve i po hiljade godina kasnije, eto i nas.

Vijugavim stazicama kratke trave, a povremeno i u skokovima s kamena na kamen, razilazimo se i lutamo dolinom u neobichnom lovu na dvodimenzionalne zveri. Krdo malih jelena, divokoze povijenih rogova, bik, patuljci sa lukom i strelama, snezhni leopard, svi ucestvuju u vishemilenijumskoj igri; kako se ko umori, pomalo izbledi i zavuche se dublje u kamen.