Višespratna Amerika (Jurij Gustinčič, 1985)

Jedan od rizika kojima je izložen novinar sastoji se u potajnoj ambiciji da stvori književno delo. Nema veće razlike nego što postoji između novinarstva i literature. Ako želi da sačuva integritet, novinar mora da se drži maksime slavnog urednika Mančester gardijana Skota da je u štampi "komentar slobodan ali su činjenice neprikosnovene". U književnom delu su slobodne i činjenice i komentar. Kad novinar sedne da piše literarno delo, on veoma retko uspeva da premosti jaz između dve delatnosti kojima je zajednička samo upotreba reči. On ne ume da sa činjenicom postupa maštovito. Umesto stvaralačke tvorevine nastaje laž. Zato je novinar notorno slab pisac svega što odstupa od neposredne činjenice ili utiska.

U ovoj knjizi sabrao sam odlomke nekih od svojih dopisa koje sam četrnaest godina, od 1969. do 1983, slao Politici kao njen stalni dopisnik iz Njujorka. Naziv Višespratna Amerika, pod kojim su izlazili, podstaknut je nazivom slavnog putopisa Iljfa i Petrova Prizemna Amerika. Ni na kraj pameti mi nije dolazilo da se sa tim velikim ljudima upoređujem. Mislio sam da su ipak u svom prilaženju Americi bili sputavani izvesnom jednostranošću za koju nisu lično krivi. Hteo sam da Amerika bude prikazana nešto drugačije, a da ne odstupam od viđenog ili primećenog. Ponešto od toga je prolazno, ali ponešto ostaje.

Tekstovi su skraćivani, ali nisu menjani. Ništa nije dodavano niti naknadno doterivano. Dozvolio sam sebi sada samo jednu slobodu. U listu mi obično nije bilo dato da svedočim u prvom licu. Sad skidam taj oklop. Usuđujem se da govorim u svoje ime. Molim čitaoca da mi tu drskost oprosti.

Jurij Gustinčič

--
Knjigu Višespratna Amerika izdala je Narodna knjiga (Beograd), u okviru edicije Biblioteka grifon, 1985.