Čet'r se kamena kotrljaju slanim makadamom Kamenjaka. Svladavajući carstvo kamena i prašine, poskakujemo k Jugu. Gutamo titraje smijeha i zveket okrhnutih keramičkih šalica koje, naguravajući se čas jedna s drugom, čas s nečijim nožnim prstima, vrlo glasno svjedoče o količinama ispijene kafe. Nad ispruženim horizontom nestvarne formacije oblaka u prolazu, a na samom jugozapadnom rubu svijeta, postojana figura pijuna, svjetionik Porer. Cijelim putem nam na bokovima raste i pada, i opet raste, poput krede bijelo drveće i grmlje. I opet drveće. Rijetki su trenuci u kojima ta bijela, iznenada kišom, žile makadama prelomi u sedam boja.
Korakom omamljenim podnevnim isparivanjima kraljice Kadulje, teturajući slanom sporošću, satranim stopalima stvaramo si put.
