fotografija: Sanja Prodan
Nisi na soj
Ljeh kampanaš i kambasaš simo pa tamo
A jiste svitice nosiš pol leta
Kramaš i konatiš
Ki zna kamo sad kaniš
Hodi hodi lipo te prosin
Poseljutare
Selo i jido
Kafe
Divan i sido
Šinčiva priraslico
Se odzvanja kako biješ i baljuzgaš
Hlandraš i landraš
Okolo po tujimi kućami
Pritrepaš va ljuške armare
Nazireš se va crikvi
Kuliko ki armozine dava
Ki piva a ki otpiva
Kako klječi
I ča spovida
A na sprogodu gljedaš ćaro
Za kogun ki kako
I kuliko nariče
I ki j' kako obuven
A kako j' obučen
Po kućah dižeš lopare
Aš moraš znat ča se kuha
Ča će bit za večeru
Ča za malu južinu
A za obed da ni ne divanimo
Nosi mi se spred očij
Si čula kofo
Zmesta mi se nosi z očij
I ne zihajaj više preda me
Dobro dobro ovo zapameti
—
V Riki, 10. 2. 1991. Napisano na čakavskom narječju Zlobina.
Potepuh = skitnica, lutalica, tumaralo, gulanfer, vagabund. Riječ se koristi u slovenskom/slovenačkom jeziku, kao i u narječjima kajkavskom i čakavskom. Primjerice, Krleža je koristi u Baladama Petrice Kerempuha.
