Lokalci ga zovu "El Chepe", i jedini je putnički vlak u Meksiku, također poznat i po svojoj ruti koja prolazi kroz Kanjon Bakra, koji je i veći i dublji od poznatog Velikog Kanjona Kolorada u Arizoni. To je i jedan od glavnih razloga zbog kojeg turisti kreću na put ovim vlakom, ali zapravo veoma malo vremena ostaje za uživanje u kanjonu jer se vlak zaustavi na samo 15-20 minuta - vrijeme taman dovoljno za par brzih fotografija i suvenira koje prodaju pripadnici lokalnih plemena.
Službena informacija kaže da je za stizanje do posljednje postaje potrebno 16 sati, ali možda ne bi trebalo iznenaditi da nam je zapravo trebalo mnogo duže. Tokom dana bi bilo pretoplo, ali kako je bio tek početak prvog mjeseca, a u Europi snježne mećave, nisam se mogla mnogo žaliti. Nakon zalaska sunca, temperatura bi naglo pala, čineći posljednju etapu vožnje neugodno hladnom. Ipak, te drastične temperaturne razlike unutar vagona nisu me mogle spriječiti da uživam u pejzažu kroz koji smo prolazili. Tokom tih 650 km, vlak prijeđe preko 36 mostova i kroz 87 tunela prelijepih predijela koji uključuju guste šume, litice i vodopade.
