Fotografija: Miloš Cvetković
Simbol 9. marta 1991. Dragana Milojević-Srdić, krhka žena sa podignuta tri prsta koja prkosi policijskom šmrku, nije stala pod taj mlaz zbog pobunjeničkog impulsa mladosti, niti iz opozicionarske borbe za vlast, već je sa svojih tadašnjih 40 godina ta majka dvoje dece tamo možda bila zbog egzistencijalne strepnje jače od neposrednog straha. Kad su je iduće godine izveli na tribinu da govori povodom godišnjice demonstracija, delovala je raspuklo. Pre nekoliko godina u jednom listu prilično nezadovoljna evocirala je uspomene na svoje učešće u svim opozicionim demonstracijama 1990-ih, u Vidovdanskom saboru 1992, šetnjama koalicije «Zajedno» 1996-7... Žalila se: «Danas, gledam skupštinu. Na vlasti su i DS i SPS i SPO. Svi, svi, svi. A ja sam, sanjajući drugačiju Srbiju, ostala slika na bedžu.»
Zbog slike koja je obilazila svet uznemiravali su je, zvali telefonom, psovali, kinjili na poslu. Od ’96. godine je bila u prevremenoj penziji. Njeni sinovi žive van Srbije – jedan u Sloveniji, drugi u Kanadi. Živela je sama u Čika Ljubinoj ulici u Beogradu. Pre nekoliko godina rekla je u jednom intervjuu da će svoju unuku, kada poraste, savetovati da nikada ne ide na demonstracije, posebno da ne staje sama ispred vodenog topa...
Dragana Milojević-Srdić umrla je 8. septembra 2010, a sahranjena 12. u Beogradu u svojoj šezdesetoj godini.
--
Milan Milošević
Prilagođeni odlomak iz teksta Povodom smrti ikone 9. marta: Požuteli grupni portret s damom, objavljen na sajtu nedeljnika Vreme 9. marta 2018. godine prenosimo ljubaznošću uredništva.