The Mongolian yurt. Fotografija: Pixabay
Imam senku gustih jela
u podnožju visokih planina.
Leto dalekih ravnica,
vrati nam se jednog dana!
Imam senku mirišljavih borova
u podnožju nemih vrhova.
Sunce dalekih ravnica,
vrati nam se jednog dana!
Imam senku srebrnih jasika
pokraj bistrih potoka.
Trave i mahovino dalekih ravnica,
vratite nam se jednog dana! [1]
—
Prevod: Zoran Petković.
Za Klub putnika priredila Marija Bralović.
[1] Antologija prvobitne poezije, Prosveta, 1988. str. 89.
