Posted August 15, 2018 U petak u 9 h, blago izmučeni nakon putovanja autobusom koje traje 20 sati, izborom muzike i razglabanjem gastarbajtera koji bi prodao i krezubog konja, stižemo u sivo hamburško jutro na ZOB – glavnu autobusku stanicu. Smeštena na bulevaru, s pogledom na park, od stakla i metala, a na njoj svi profili putnika i domaćina. Iznenađeni temperaturom koja je manja za 15 stepeni, otvaramo kofere na stanici. Pešačimo ka centru, usput prolazeći pored glavne železničke stanice, i sa radoznalošću primećujemo javni WC, kao pit stop, ispred nje. Vrlo brzo kapiramo da je crveni deo trotoara rezervisan za bicikliste, i ovo je kao lajt motiv koji nas prati sve vreme – brzo preispitivanje na ulici – „na kojoj boji stojim?“, kao neka igra za decu. U centru, po preporuci nekog sajta, kupujemo na automatu celodnevnu grupnu kartu, koju plaćamo pravo malo bogatstvo, tešeći se da danas razgledamo grad. A od sutra, festival! Dešava se u Altoni, delu Hamburga koji je nekada (do 1937.) bio nezavistan gradić, takođe i deo Danske pre...Pročitajte Bodi ritam Hamburg: Festival telesnih perkusionista Reply Quote Share this post Link to post Share on other sites