Followers 0

Najveci uspesi na autostopu

37 posts in this topic

Povucena temom "najveci propali stopovi" rekoh da pricamo o svojim uspesima na stopu da ne bude, samo smo cucali pored puta i niko nas nije pokupio...  ;D

S obzirom da sam devojka i da cesto putujem sama mogla bi da napisem knjigu o svojim "nisam ni pruzila prst, vec je neko stao" iskustvima ali otprilike jedno od interesantnijih iskustava ovog tipa je bilo sad na Sardiniji kada sam izasla iz jednih kola, krenula da prelazim raskrsnicu da bi stigla do stop mesta. Mogu da Vam kazem da me je prethodni vozac ostavio na potpuno groznoj raskrsnici i smeskalo mi se par km pesacenja. Malo dalje sam videla kola koja su stala, zena je izasla iz kola i pocela da mi mase. Prvo mi je licila na devojku koja mi je stala prethodnog dana ali to nisu bila ista kola. Kada sam prisla videla sam da uopste nemam pojima ko je ta zena i nemam pojima zasto je stala. Pitala me je da li pricam engleski, zasto sam na putu, da li su mi se kola pokvarila? Kad sam joj rekla da stopiram ona se slatko nasmejala i rekla upadaj. Ispostavilo se da idu u mom pravcu bar 2 sata voznje, da su jedan fenomenalan stariji americki par koji provodi svake godine tu par meseci pa se onda vrate u New York zimi. Pricali su mi o svojim putovanjima po svetu i toliko su mi se svideli da mi je bilo jako jako zao da odem iz njihovog auta. Na kraju su oboje izasli iz auta da me izgrle.

;D

Share this post


Link to post
Share on other sites

Možda bi tema trebalo da se zove "najsrećniji stopovi", a ne najveći uspesi, jer ovo što si navela je stvar čiste sreće.  flowers::

U toj kategoriji, mogu reći da smo jednom uhvatili stop od Smederevske palanke direktno do Istanbula. :D

Share this post


Link to post
Share on other sites

Ovde je Mile (pretpostavljam) apsolutni šampion svih kategorija!  ;D

Ja sam letos išao od Nemrut Daga preko Adijamana do Antakije stopom u jednom danu. To su jako nepopularni putevi, ali eto, uspeo sam!

A tema bi mogla da se zove i Najveća sreća, jer, najveći uspeh na stopu ti je ustvari najveća sreća, jer ceo stop je sreća, ne?

Znam za drugara Slavišu iz Hrvatske, on i drugarica su spichili letos od Vukovara preko Niša i Istanbula do Alepa u Siriji. Ništa ne bi bilo čudno da ljudima nije bilo prvi put u životu da stopiraju!  :D

Share this post


Link to post
Share on other sites

Eto ga sad, ispoziva me na pravdi Boga!

Sad sam se setio par stvari:

Beograd-Bratislava u cugu (voznja nekih 7 sati koliko se secam), sa nekim Bugarima, a to je nesto vise od 600km

Ruma (od rampe kod Rume)-Rijeka, to je valjda oko 500km, super stvar, s tim likom sam i danas u kontaktu!

A i super je kad se ide tamo za Tursku, puno kamiona koji idu najmanje za Istanbul. Problem je sto prave pauzu na granici (zbog carine), pa onda menjas prevoz...

Share this post


Link to post
Share on other sites

Meni je najveći uspeh što sam prestopirao 2000 km od sirijske granice do Soluna za 30 sati, bez odmaranja :)

Share this post


Link to post
Share on other sites

Najveci uspeh=najveca sreca kao sto rece Tales.

Letos, 5 sati ujutru. Vracam se sa drugom iz Sente za Coku peske. Ne bi nista bilo lose da mi pre toga nismo bili u Senti na muzickom festivalu njari if ju sagi jatekok (tako se kaze na madjarskom, a prevod je - omladinske letnje igre) i da nismo pili rakiju. Sama pomisao da cemo se gegati u bunilu 5 kilometara je bila nezamisliva... Prodjemo most, cujem auto iza mene, okrenem se i ispruzim prst. Drug:,,Sta si pruzio prst, mislis da ce ti neko..." i u tom trenutku staje auto.  klanj::

Najsrecniji i najdrazi stop. Od onda ne pijem rakiju pijjjnono.

Share this post


Link to post
Share on other sites

Uvijek se rado sjecam stopiranja od Tajlanda\Bangkok-a, odakle smo krenuli busom, ali nas je smorilo sve to, pa smo odlucili da nastavimo stopom za Kambodzu, bila sam sa decom iz Norveske, koga sam upoznala mjesec dana prije na ulici u Bangkok-u, tako smo nastavili zajedno putesestije okolo, prelazak granice u Kukong-u je bio smjesan, jer su tada Tajland i Kambodza bili u ratu, mi to nismo bas ozbiljno shvatalali, sjecam se da me mama bas negdje pred granicom nazvala, i rekla nesto tipa: “Nadam se da si odlozila svoj put za Kambodzu, rat je。。。”  ;D a ja pred granicom sa reporterima, jos sretnemo lika koji je cijeli rat proveo u Bosni\Sarajevu i govori nas  ;D... aaaaa prvi slobodan dan idem stopom do Yellow mountain...

Pozdrav svim stoperima :)

Share this post


Link to post
Share on other sites

Najbolji stop kojem sam prisustvovao nisam izveo ja nego jedna starija žena iz Nikinaca.

Jahala je lagano bicikl negde između Platičeva i Nikinaca, i samo je usput pružila levi palac kad je čula motor. Ja sam bio za volanom, povezao sam je naravno, i dobila je i uslugu pakovanja bicikla u gepek, i nazad.

U životu sam mnogo prešao autostopom, mnogo sam prešao i biciklom, kombinovao sam bicikl sa javnim prevozom dosta puta, ali ovako nešto još nikad nisam izveo :).

Share this post


Link to post
Share on other sites

klanj:: gospodji sa biciklom svaka cast :D

Moj stop sa najvise srece je bio pre puno godina- krenule drugarica i ja na more sa mojom cerkom, koja je imala oko 3-4 god., i vec posle 20 km naisle na prepreku u vidu prepunog busa na stanici u Svilajncu. Bilo je 100 ljudi natrpan u bus za jedva 50 dusa i  prizor je bio ko iz najgorih spiceva 90-tih u GSP-u, tako da nije bilo sanse ugurati torbe, dete i nas, a u Kragujevcu nas ceka bus za C.Goru te veceri i kupljene karte kod mog ujaka. Izlisno je i govoriti da je to bio jedini bus tog dana do Kg-a. Spakujem ja dete, stvari i drugaricu, i dodjemo do izlaza iz Svilajnca, odakle lako uhvatimo stop do Markovca, tj. auto-puta, al tamo zive duse nema- kriza ona bila, kad se gorivo prodavalo u kanistrima i svercovalo iz Bugraske i Rumunije, pa ga je bilo manje od zlata. Detetu izvadim koficu, grabuljicu i ostale rekvizite za more i pesak, nadjem joj hladovinu, gledam je kako se igra i resim da ne odustanem. Obzirom da sreca prati lude, posle pola sata naidje neki besan auto, covek stane, gleda u nas i ne veruje, pa onda resi da nas spakuje i odveze sve do stana moje familije u Kg-u, iako mu to i nije bila prvobitna zamisao :D.

Share this post


Link to post
Share on other sites

Sa ludim - ludacki ! Ovako uvek nazovem pricu o mom odlasku u Dalijevo rodno selo i njegov muzej...

Leteo iz Bergama za Gironu, stigao kasno uvece i po planu prespavao na aerodromu...ujutru sam tek prelomio da ne idem za Figueras nego da idem odmah za Barcelonu...

Izadjem da stopiram posle rampe ka autoputu za Barcelonu...nakon slabog saobracaja i uspeha, odlucim da se vratim ka regionalnom putu, jer sam video da je promet bolji. Dolazim do jednog kruznog toka, u njemu kamion koji bi se odlicno uklopio u scene "Ko to tamo peva", da je reziser kojim slucajem odlucio da kamion koristi umesto autobusa. Staje kamion, pocinje jedan od onih razgovora gde niko nikog ne razume bez mahanja rukama, mimike i kljucnih reci. Uglavnom, on trazi Figueras, ja (mada prvi put na tom podrucju) srecom dobro pamtim mape, karte i puteve, upadam u kamion i krecem da navodim. Par minuta iza toga krece kishica, koja se kasnije pretvorila u pravi mali potop.

Kamiondzija je Ekvadorac, a ja sam na putu ka "ludom" muzeju koji je zamalo ostao u senci muzeja igracaka na koji sam slucajno naleteo kada sam krenuo ka zeleznickoj stanici.

Share this post


Link to post
Share on other sites

Pre par meseci... Nas dve presle peske granicu izmedju BIH i Hrvatske... Idemo do Dubrovnika da ga obidjemo na brzaka. Nekih kilometar posle granice stale da stopiramo. Nigde zive duse. Vec je 13h, pretohodno smo obisle Trebinje i pomalo smo umorne a trebalo bi zavrsiti sve do nekog busa za HN koji ide otprilike oko 17,18h. Posle pola sata nailazi auto ali neka plavusa nam mase iz njega i smeje se. Vec mislimo da nam sve to i nije bila neka ideja. I neki oblaci su poceli da opsedaju okolinu. Medjutim, stadose kola, unutra muz i zena. Ljudi i nisu isli u nasem pravcu ali su bili toliko divni da su nas odveli i na vidikovac iznad Dubrovnika na koji smo svakako zelele da idemo ali ne bismo nikako mogle da uklopimo, gore nam jedno pola sata objasnjavali sta je gde, dali savete, ubacili malo istorije i odvezli nas do ulaza na tvrdjavu. Kakvi divni ljudi,razmenili smo brojeve tel i obecali su da ce se javiti kada dodju u BG da uzvratimo uslugu.

Share this post


Link to post
Share on other sites
U toj kategoriji, mogu reći da smo jednom uhvatili stop od Smederevske palanke direktno do Istanbula. :D

Znam za drugara Slavišu iz Hrvatske, on i drugarica su spichili letos od Vukovara preko Niša i Istanbula do Alepa u Siriji.

Beograd-Bratislava u cugu (voznja nekih 7 sati koliko se secam), sa nekim Bugarima, a to je nesto vise od 600km

(itd.)

I to onda posle neki citaju ovde (Nikola91,khm... zvizhd ) i slice price i neverovatne slucajeve,i cude se posle kako onda nece niko da mu (ili da joj) stane u NS-u,a da ide direkt za Bec :roll:

Ccc,samo kvarite neiskusne stopere...

;D

Obzirom da sreca prati lude

Ovo me je podsetilo ne jedan moj stop iz ZR-a za BG (nedelja,noc,kisa,prosla ponoc,kasna jesen) kad su mi stale neke dve pijane budale.

Taj dan (tj. tu noc) slavim kao svoj drugi rodjendan,jer smo ladno mogli da upadnemo u Dunav kad smo prelazili Pancevacki most.Ovaj debil je sleteo sa puta i to nekih 10-20 metara posle dela mosta gde prestaje ograda!Tj. da mu se to desilo POLA SEKUNDE ranije (tih 10-20 metara pre) ja sad verovatno ne bih sedeo ovde i kucao ovo...vec bi izasli u saobracajnoj hronici :death:

...ali posto je ovo tema "najsrecniji stop" (ozbiljno,trebalo bi da je preimenujete u to;mada se i ovo sto sam preziveo tu gorepomenutu voznju moze smatrati srecom),da navedem svoj rekord - presao sam skoro celu Nemacku,nekih 700 km,odjednom.Relacija je bila Regensburg (jug Nemacke,nesto posle granice sa Austrijom) - Hanover (da kazemo sever Nemacke).Neki Turcin me pokupio kombijem na autoputu,a isao sa za Hamburg inace.

Share this post


Link to post
Share on other sites

U toj kategoriji, mogu reći da smo jednom uhvatili stop od Smederevske palanke direktno do Istanbula. :D

Znam za drugara Slavišu iz Hrvatske, on i drugarica su spichili letos od Vukovara preko Niša i Istanbula do Alepa u Siriji.

Beograd-Bratislava u cugu (voznja nekih 7 sati koliko se secam), sa nekim Bugarima, a to je nesto vise od 600km

(itd.)

I to onda posle neki citaju ovde (Nikola91,khm... zvizhd ) i slice price i neverovatne slucajeve,i cude se posle kako onda nece niko da mu (ili da joj) stane u NS-u,a da ide direkt za Bec :roll:

Ccc,samo kvarite neiskusne stopere...

;D

Obzirom da sreca prati lude

Ovo me je podsetilo ne jedan moj stop iz ZR-a za BG (nedelja,noc,kisa,prosla ponoc,kasna jesen) kad su mi stale neke dve pijane budale.

Taj dan (tj. tu noc) slavim kao svoj drugi rodjendan,jer smo ladno mogli da upadnemo u Dunav kad smo prelazili Pancevacki most.Ovaj debil je sleteo sa puta i to nekih 10-20 metara posle dela mosta gde prestaje ograda!Tj. da mu se to desilo POLA SEKUNDE ranije (tih 10-20 metara pre) ja sad verovatno ne bih sedeo ovde i kucao ovo...vec bi izasli u saobracajnoj hronici :death:

...ali posto je ovo tema "najsrecniji stop" (ozbiljno,trebalo bi da je preimenujete u to;mada se i ovo sto sam preziveo tu gorepomenutu voznju moze smatrati srecom),da navedem svoj rekord - presao sam skoro celu Nemacku,nekih 700 km,odjednom.Relacija je bila Regensburg (jug Nemacke,nesto posle granice sa Austrijom) - Hanover (da kazemo sever Nemacke).Neki Turcin me pokupio kombijem na autoputu,a isao sa za Hamburg inace.

Khm... ti to o meni?  ;D

Pre dve nedelje sam ustopirao za 15 minuta gastosa iz Majdampeka relacija Novi Sad - Bec, odvezo me covek ispred kuce gde sam spavao. Tako da...  :hihi:

Share this post


Link to post
Share on other sites
Pre dve nedelje sam ustopirao za 15 minuta gastosa iz Majdampeka relacija Novi Sad - Bec, odvezo me covek ispred kuce gde sam spavao. Tako da...  :hihi:

...tako da je to samo sreca :)

Inace,prosle nedelje drugarica i njen decko presli stopom oko 700km:Subotica-Budimpesta-Bratislava-Brno-Jaromer (ovaj Jaromer je severno od Pardubica).Doduse,ne "iz cuga",vec iz vise (navedenih) etapa.

Share this post


Link to post
Share on other sites
Inace,prosle nedelje drugarica i njen decko presli stopom oko 700km:Subotica-Budimpesta-Bratislava-Brno-Jaromer
Jesu isli na Brutal Assault? m921l.gif

Share this post


Link to post
Share on other sites

Dva nova iskustva: 

Prvo: Kavkaz (Terskol) - Moskva, 1720km, 31 čas, uz to jedna vožnja od 800km.

Drugo: Okruhle (Slovačka, blizu granice sa Poljskom) - Niš, 1000km, 14 časova.

;)

Share this post


Link to post
Share on other sites
Jesu isli na Brutal Assault? m921l.gif

Nego sta :pivoooo:

Ja isao kolima sa ekipom,a oni stigli stopom :stop:

Share this post


Link to post
Share on other sites

U komadu Dimitrovgrad - Sid

U jednom martovskom danu (1. mart): Banja Luka - Sofija (800 km)

Share this post


Link to post
Share on other sites

Jutros uz pomoc tri tipa iz Tuluza, momacki navucenih na hashish, uplovih u Barcelonu...

48h, bilo je i rikverca i pogresnih smerova, pa otprilike oko 2300km.

:stop:

Share this post


Link to post
Share on other sites

Toulouse - Barcelona 398 km... Vi ste verovatno tih 2.300 km odradili preko Moskve i Peterburga!  ;D

Share this post


Link to post
Share on other sites

Join the conversation

You can post now and register later. If you have an account, sign in now to post with your account.

Guest
Reply to this topic...

×   Pasted as rich text.   Restore formatting

  Only 75 emoji are allowed.

×   Your link has been automatically embedded.   Display as a link instead

×   Your previous content has been restored.   Clear editor

×   You cannot paste images directly. Upload or insert images from URL.

Followers 0