1 hour ago1 hr Posle prvog dana na Kubi, provedenog u Havani, dok sam strepela od denge u sparnom privatnom smeštaju bez mreža za komarce, osećanja su mi bila pomešana. Utisak dana je ipak bio kristalno jasan – ne verujem više ništa što mi Kubanci kažu. Dvanaest sati ranije, a ko me zna posvedočiće da nisam laka na suzama, cmizdrila sam dok je suprugu i meni Luis Filipe pričao svoju tešku životnu priču. Nonšalantno nam se prikačio dok smo po prvi put šetali ulicama stare Havane, koja nam je izgledala kao da ju je par dana ranije pročešljao uragan. Bili smo šokirani prizorom. Očekivali smo raspad, da, ali sa izvesnom dozom romantike. Dobili smo prosto samo raspad. Smrad, smeće na sve strane, i ljude i pse koji po tom smeću preturaju. Nenametljivo je sa nama započeo razgovor. Živ primer da osmeh i bez ponekog zuba može biti lep. U ruci ofucana knjiga, “Club del Misterio”, pa sam pretpostavila da ima dete, što je i potvrdio. Imali smo mnogo pitanja o svemu što vidimo oko sebe i još više o onome što ne vidimo,...Pročitajte Kako smo u Havani prevarili sami sebe
Create an account or sign in to comment