15.06.06.

Ustao sam, doručkovao kod mojih finih domaćina ... razmenili smo poklone. Ja sam njima dao disk sa srpskom muzikom a oni meni knjigu ... “Da Vinčijev kod” … na engleskom.

Put od železničke stanice, preko trga Dam do Van Gogovog muzeja je potpuno promenio sliku od juče. Ovaj deo grada je nekako uređeniji i ima šarm. Najviše mi se sviđaju zgrade koje su kose, neke su na sred ulice a i … i same ulice imaju šmek jer su pojedine napravljene od crvene kocke.

putopis Klub putnika

Gelsenkirhen je veoma mali grad, i ja nisam mogao da ga nađem na karti koju imam. Pronjuškao sam po stanici, raspitao se i saznao da je otvorena celu noć, našao sam lepo mesto za spavanje i otišao da proverim poštu. Najjeftiniji internet u Jevropi. Sat vremena 1 evro. I tu... u tom internet kafeu sam postavio svetski rekord koji, po mom mišljenju, nikada neće biti oboren. Našao sam hosta preko CS za manje od 30 sekundi.

Otkucao sam mail da mi treba smeštaj i da sam doša zbog utakmice... taj mail je, teoretski, brzinom svetlosti otišao na drugi kraj Šalkea (izvinite što ovaj grad zovem tako ali... koga god da pitate gde je Gelsenkirhen teško da će znati gde j ... ali ako nekoga pitate, u bilo kom delu sveta, gde je Šalke arena... e to mnogi znaju), 10 sekundi da “domaćin” otkuca “kupi pivo, sedi u tramvaj koji polazi sa železničke stanice i vozi se do poslednje stanice... tu te čekam”!

Ne znam da li će neko, nekada, negde naći boljeg domaćina. Fudbal spaja ljude. Čoek nosi dres Podolskog, pije pivo i živi sa Tajlanđaninom, Tajlanđankom, i još dva Nemca.

putopis Klub putnika

16.06.06.

Probudio sam se posle mojih domaćina... kuhinja nije ličila na onu od sinoć... u stvari u kuhinju je bilo nemoguće ući jer je jutros pretvorena u magacin pun piva. Ovi ljudi piju pivo umesto vode. Priključio sam se našim navijačima, ušao u nečiji kombi i... Teško mi je da opisujem ovaj dan, 6:0.

Ostao sam u Gelsenkirhenu do 5 ujutru... Poklonio sam mom prijatelju, ne domaćinu, prijatelju majcu sa imenom države koja više ne postoji i koja je deklasirana sinoć i ušo u voz za prestonicu Evrope.

17.06.06.

Prvi pik u Briselu mi je bio Vojni Muzej... ulaz je besplatan. Ogromna zgrada... zar su zgrade ogromne u celoj Jevropi? Poprilično dosadan muzej... monotoniju razbija samo replika rova iz 1. svetskog rata. Čuju se bombe, pucnji, krici ranjenih... ali... zadnji deo muzeja je za mene bio poslastica... posvećen je vazduhoplovstvu. Imaju sjajnu kolekciju a na mene je najveći utisak ostavila Alueta... preteča Gazele, helikoptera na kome radim.

Našao sam se sa Svenom... retard. Glupa i loša reč ali nemogu da verujem da me je čovek vodio u obilazak Brisela... pešice... iako sam sa sobom nosio ranac težak bar 15 kilograma.

grb

Pozivamo vas da podelite utiske i pridružite se diskusijama na našem forumu.

Sav rad u Klubu putnika je volonterski, a sav eventualni prihod investira se u troškove sajta, konkursa, knjiga, putničkih kuća i drugih projekata. Podržite nas skromnom redovnom donacijom na sajtu Patreon i tako nam omogućite da uradimo još više.