Kažu mi, Nina čuvaj se Marokanaca, čuvaj se Alžiraca, Nina pazi na Rumunje, pazi na crnce. Nina, kad već stopiraš po Srbiji, zauzdaj hrvatski naglasak, nemoj izazivat. Pazi, ovi su vakvi, oni tamo su nakvi – ma daj, molaj me s tim predrasudama.

Znači, jučer sam stopirala iz Valencije prema Granadi. Čekala sam dva sata na benzinskoj ne bi li me netko poveo makar prema Alicanteu. Svi su ili "puni" ili idu tu blizu. (Jebem li ti "voy aqui al lado".)

Nakon dva sata pitam jednog čiku francuskih registracija i on me pristane povesti. Alžirac je, kaže, i živi u Parizu. Prvo mi je dao jesti, a zatim me ostavio na benzinskoj koju sam ja odabrala. Ostavio mi je svoju adresu u Parizu za slučaj da nekad naletim tamo i nemam gdje spavat. Napričali smo se, iako ja ne pričam francuski niti on engleski.

Zatim, na benzinskoj 20 km prije Alicantea me pokupi lik Španjolac, bijelac, trebao me odvesti samo do malo prometnije benzinske dalje na autoputu. Ništa sumnjivo. U autu me upilao o tome volim li se jebati i jesam li u vezi. Rekoh da me dečko čeka u Granadi. Imaginarni dečko. Kaže on, šteta, da nemaš dečka, sad bismo se ti i ja mogli jebati. Ja reko, nema šanse. Kaže, hajde da stanemo negdje pa da se malo bolje upoznamo. Je, sve poletjela se "bolje upoznavati" s njim. On me na to ostavi na benzinskoj unutar grada Elche umjesto na autoputu jer eto, nisam se htjela jebati. Idiot.

Sad se trebam nekako vratiti na autoput. Svi koji stopiraju znaju kako je zajebano vratiti se iz grada natrag na autoput.

Stanem na kružni tok na kraju grada, u smjeru autoputa, držim znak Murcia, i Španjolci bijelci ne staju. Stane mi najslađi crnac iz Malija koji je takva duša od čovjeka i ima jednu od najpozitivnijih vibri koje sam ikad osjetila. Ma sunce malo, dala sam mu najbolji hug u univerzumu i dodali smo se na fejsbuk i jebemu, jednog dana ću svratit do Murcije da popijem pivu s njim.

stopvlcgr

Na idućoj benzinskoj me prime Marokanac i Ruskinja koji su apsolutno komični. Konstantno zbijaju šale, mišići na licu me bole od smijanja. Bliži se noć i Marokanac mi ponudi da spavam kod njega u Almeriji te da me sutradan u zoru vozi u smjeru Granade jer radi u jednom gradiću pokraj. Njih dvoje su me također nahranili i dali mi bocu vode. Ne prihvaćam ponudu da idem spavat kod njega, jer eto, hoću do Granade u jednom danu. Želim što prije vidjeti prijatelja kojeg nisam vidjela tri godine.

Tada me na benzinskoj pokupi španjolska familija i vozi me u Granadu, nekih 200 km, drito na adresu mog prijatelja. Hepiend.

I eto, tako oni meni kazali, Nina čuvaj se Marokanaca, čuvaj se Alžiraca, Nina pazi na Rumunje, pazi na crnce. Nina, kad već stopiraš po Srbiji, zauzdaj hrvatski naglasak, nemoj izazivat. Pazi, ovi su vakvi, oni tamo su nakvi – ma daj, molaj me s tim predrasudama.