Karta hrvatskih naziva za šeflju, kutlaču, grabljaču, paljak, kaciolu i kačicu. Riječi zaimača i kevdžija, iako poznate, nisu potvrđene.
Kada bi postavke snažnog lingvističkog relativizma bile ispravne, odnos govornikâ hrvatskoga standardnoga jezika prema dijalektalnim nazivima za kuhinjski pribor ukazivao bi na centralno mjesto juhe i jela nalik juhi (gulaša, kaša, paprikaša...) u hrvatskom standardnom jeziku, a hrvatska kultura bi se s pravom mogla nazivati juhocentričnom. Takvo jezično bogatstvo bilo bi zrcalno usporedivo s popularnom tvrdnjom kako Eskimi zbog centralnog mjesta snijega u svakodnevnom životu koriste velik broj naziva za snijeg.
Ipak, bogatstvo hrvatskih naziva za standardnojezičnu zaimaču nije rezultat opsjednutosti juhama, već bogatog jezičnog posuđivanja kroz povijest, kao i moderne tvorbe riječi. Uz pomoć prijatelja s /r/Croatia prikupio sam relativno velik broj odgovora na pitanje kako nazivaju komad kuhinjskog pribora sa slike i izradio ovu kartu naziva. O jezičnom sadržaju karte više ću reći u nastavku teksta.
S karte možemo iščitati devet arhileksema, sedam potvrđenih i dva nepotvrđena. Arhileksem je apstraktna jedinica koja predstavlja sve srodne lekseme i ne mora nužno odgovarati ni jednoj od riječi navedenih na karti.
Šeflja
Narančastom bojom označen je prostor arhileksema šeflja. Zabilježenih varijanti ove riječi na karti ima mnogo: šeflja, šieflja, šefljica, šefla, šeflenka i šefarka! Etimološki, ova riječ je preuzeta iz njemačke riječi Schöpflöffel u značenju zaimače, a prostorno ju možemo naći u sjevernim i središnjim prostorima Hrvatske.
Grabilica
Zelenom bojom označen je prostor arhileksema grabilica i njene dvije varijante: grabilica i grabljača. Imenica je rezultat rječotvorbe prema hrvatskom glagolu "grabiti" što je izravan nastavak iz jednakog praslavenskog oblika tog glagola. Prostorno ju možemo pronaći u istočnoj hrvatskoj.
Palj
Arhileksem palj označen je žutom bojom u tri varijante: palj, paljak i pajić. U svojem izvornom značenju, palj označava dio brodskog alata za izbacivanje vode. U dijelu govora koji koriste riječ palj kao dio brodskog alata (otočni i priobalni govori), korištenje je jednake riječi za zaimaču rezultat proširivanja značenja riječi. U govorima koji ne koriste leksik za brodski alat jer im on ni nije potreban, a svejedno koriste riječ palj u značenju zaimače, što bi ovdje predstavljali govori središnje Like, riječ je o unutarjezičnom posuđivanju, odnosno posuđivanju riječi iz jednog dijalekta u drugi dijalekt jezika. Izvoran palj je etimološki vezan uz praslavensku riječ palъka koja označava štap, odnosno palicu.
Kaciola
Arhileksem kaciola, označen na karti plavom bojom proširen je obalnim područjem Hrvatske, od sjevera Istre do Dubrovačkog područja. Poput šeflje, pokazuje nam mnoštvo svojih varijanti: kaciola, kaciol, kacjol, kaciol, kacola, karcivola, kačola. Njegova etimologija je jasna, od venecijanske riječi cazuolo koja označava zaimaču.
Kačica i kašika
Leksem kačica, zabilježen samo na Dubrovačkom području i označen crvenom bojom, također je posuđen iz talijanskog jezika, prema riječi cazza koja jednako tako označava zaimaču. S njom je etimološki vezana i riječ kaca u nekim dijalektima koja označava veliku posudu.
Kašika, poznat naziv za žlicu u srpskom standardnom jeziku i nekim dijalektima hrvatskoga standarda, zabilježen je kao naziv za zaimaču u Virovitici i označen je ružičastom bojom. Vjerojatnije riječ iz idiolekta, ne nužno dio dijalekta. Etimološki je vezana uz tursku riječ kaşık koja označava žlicu.
U Splitu i Vukovaru zabilježene su varijante arhileksema kutal, kutal i kutljača obilježene zelenom zvijezdom. Etimološki, vezane su uz grčku riječ kotýle koja označava posudicu ili šalicu.
Zaimača i kevdžija
Riječi za koje smo očekivali pronaći potvrde, ali ih nije bilo su standardnojezična zaimača (neologizam prema glagolu imati) i kevdžija prema turskim kepçe, kefçe, odnosno perzijskim kefče, kepče u značenju zaimača.
—
Preuzeto s bloga Teška lingvistika uz odobrenje autora.
