Nakon izbacivanja iz stana i burnog početka, život u Putničkoj kući je ušao u miran tok. Predgrađe i novi stan imaju svojih prednosti. Pre svega, moguće je praviti promaju, pa je temperatura nešto podnošljivija nego u centru - iako i dalje u kategoriji nepodnošljivosti. S obzirom da su svi iz ruskog Doma za sve već migrirali dalje, više nema navale kao na početku, tako da nismo imali više od dvadesetak ljudi odjednom. U Putničkoj kući u Gruziji dosad je boravilo 157 putnika iz 31 države - daleko više nego za isti period prethodnih godina. Dobili smo i najmlađeg posetioca u istoriji ovog projekta - bebu staru godinu i dva meseca, čiji su roditelji, Belorusi, došli autostopom iz Jermenije.
Većina ljudi dolazi u Putničku kuću popunivši prijavu na našem sajtu. Za Kuću obično čuju od drugih putnika, ili na Hitchwikiju i drugim putničkim sajtovima. Drugim rečima, više ne zavisimo od Couchsurfinga. Većina dolazi iz Poljske, Nemačke i sa ruskog govornog područja.
Japanac Takahiro, naš poznanik iz Granade, produžio je za Iran, ali našli smo novog pomagača. Mateuš, putnik iz Poljske koji ima iskustva sa nomadskim bazama, prihvatio je da ostane u Kući i pomogne oko projekta.
Klavir je služio samo kao komad nameštaja dok nije došla Inesa, profesorka klavira iz Litvanije, koja je bila i u prethodne dve kuće.
Danijela i Aleks iz Češke/Nemačke okačili su na zid gruzijsku azbuku, koju povremeno bespomoćno gledamo.
Mo iz Indije, Margarita iz Bugarske i Džon iz Kanade, koji su se upoznali u Putničkoj kući, ulogorili su se na putu za crkvu pod Kazbegijem, popularnom turističkom destinacijom, i otvorili "mini prodavnicu". Kuvaju čaj i prodaju sitne potrepštine, kako bi se dofinansirali. Svakog jutra odstopiraju do najbližeg mesta u nabavku i zatim se vrate.
Neki od putnika dolaze samo preko dana, kako bi se istuširali i odmorili. Noću spavaju u Vake parku, koji je lokalno stanovništvo okupiralo uz pomoć putnika, kako bi sprečili njegovo uništenje radi izgradnje hotela.
Svratili smo i do sumpornog kupatila u starom Tbilisiju, sličnog hamamu. Ulaz je nešto manje od evra za devojke, i nešto više od evra za muškarce. Devojke, nažalost, nemaju kadu ili saunu, samo tuševe. Ako neko planira da svrati, nikakva odeća/kupaći nisu dozvoljeni unutra. S druge strane, može se kupati i na nekom od jezera. Najpopularnije je takozvano more Tbilisija, veliki rezervoar vode iznad grada.
Ulicama se često širi miris voća. Na improvizovanim uličnim tezgama na svakom koraku, može se kupiti i u ponoć. Alternativa je kačapuri, pita sa sirom, koju često jedemo za doručak.
Veš mašina je je izdahnula nakon tri nedelje svakodnevne upotrebe. Očistili smo pesak i kamenac iz filtera i probali još par stvari, no bez uspeha.
Imali smo i dve ptice-samoubice, koje su u punoj brzini udarile u prozor i poginule. Jedna u toku pisanja ovog teksta. Iz toga smo naučili da nije dobro kada su prozori suviše čisti. Nedugo nakon toga, doživeli smo i presedan u istoriji Tbilisija - ceo grad je neočekivano ostao bez struje i vode uveče, sve do jutra.