Prošlo je mesec i po dana otkako je Putnička kuća otvorena. Do sada su je posetile 234 osobe iz 35 država, što je više od broja posetilaca iz Granade ili Istanbula tokom celog trajanja projekta!

Iz Beča je stigao Roland, osnivač Instituta za primenjenu korupciju. Ako imate želju da postanete profesionalno korumpirano lice, na njihovim turama kroz Beč možete saznati kako su to najbolji uradili. Na jesen planiraju i knjigu sa detaljnim uputstvima.

Marko iz Kruševca, koji je, između ostalog, radio kao vodoinstalater na Malti godinu dana, popravio je veš mašinu. Sa klima uređajem u stanu nismo imali tu sreću, nikada i nije proradio. Samo da pomenemo da je svakog dana preko 35 stepeni u gradu, a u stanu i više.

Mateuš iz Poljske, koji nam je neizmerno pomogao u vođenju kuće i obogatio je duhom, odlučio je da konačno nastavi put, jer mu viza za Iran ističe uskoro. Za oproštajnu večeru je napravio tradicionalno poljsko jelo, Placki ziemniaczane, odnosno palačinke od krompira. Pozdravili smo se, izgrili, i zatim ga ujutru opet sreli u stanu. "Kuća je kao magnet, ne da mi da odem", rekao je, i narednih par dana svakog dana pravio plan kako će zaista otići. Na kraju je i uspeo - tako što je ustao u šest ujutru dok su svi spavali i iskrao se iz stana, uz oproštajnu poruku na papiru.

Nekoliko dana kasnije beloruski par je takođe pravio svoje tradicionalno jelo - identične palačinke od krompira. Ukrajinci su konstatovali kako su bili ubeđeni da je to njihovo tradicionalno jelo. Litvanci takođe...

Duško iz Beograda organizovao je radionicu "smeh joge", na kojoj je učestvovalo pola ukućana:

Ponovo nas je posetila Kaća iz Nemačke, poznanica iz istanbulske kuće. Usput nam je otpevala pesmu na gruzinskom:

Za razliku od prošlog puta, ovog puta je u toku pisanja posta nestala voda.