Berkut

Od sela Zheti Orguz do sela Zhele Debe stigosmo ustopiravsi nekakve taljige, koje su nas dobro protresle poljskim drumovima i izrucile u glavnoj ulici. Selo - tiho, pusto i depresivno, u vreloj ravnici, poneki stari pas drema u prashini, poneki konj zanjishti iza kapije, niske kucice, iskrivljeno drvece, nahereni plotovi. Zasto smo dosli?

U bespucima srednje Azije, medju beskrajnom stepom i plavim ledom maglovitih vrhova, zivi berkut, jedan od najvecih orlova na svetu. U davna vremena, nomadi su naucili kako da ulove velikog lovca, pripitome ga i nagovore da radi za coveka. Berkut lovi tako sto svojoj zrtvi - zecu, lisici ili vuku - mocnim kandzama polomi kichmu, a zatim je podigne u visine i odnese svome gospodaru, berkuchiju. Pricha se da su, nekada davno, berkuti korisceni i za lov na tigrove, uz specijalne nozeve koji su im pricvrscivani na kandze.

Posle malo raspitivanja po selu, udjosmo u dvoriste prekriveno jechmom u kome je klechala devojka, koja ode da pozove oca. U kirgiskom narodnom predanju velichaju se vrline berkuchija - chovek koji pricha sa orlovima mora i sam biti, u srcu i dushi, orao. U stvarnosti, pak, dochekao nas je starcic sa zlatnim zubom, lakom na pare, koji, iako mu rekosmo da smo putnici iz daleka, doshli da vidimo orla i upoznamo njegovog gospodara, poche da trazhi poprilichnu sumu. Zatecheni i pomalo razocharani, uspesmo nekako da spustimo cenu, a on nas uvede u prashnjavo zadnje dvorishte u kom je, na zidicu, privezan konopcem za drvo, chuchao kralj visina.

Chak i tu, medju prljavim zidovima, na ruci starca sa zlatnozubim osmehom koji se povija pod njegovom tezhinom, berkut je kralj. Saznasmo da je star 15 godina, da obicno zhive 40, da se zove Bajsari (heroj) i da je u pitanju zhenka (zhenke su, po pravilu, vece i ratobornije od muzjaka). Poprichasmo josh malo sa gramzljivim berkuchijem, a zatim, kao da bezhimo od nechega, napustismo prashnjavo dvorishte i selo i kretosmo, peshke, putem kroz polja, koja se pruzaju sve do velikih planina, chiji se snezhni vrhovi vide kroz rupe u oblacima.

Slomljeno srce i 7 bikova

Zavrshismo sa berkutom, dovukosmo se do glavnog puta, a ono ni podne. Pod nebom bez oblaka, snazeci se jatima sitnih, slatkih kajsija sto ih sretasmo uz drum, kretosmo, peshke, ka ulaz u crveni kanjon, za koji tada josh nismo znali da je crven.

Posle nekog vremena pokupi nas simpatichni brachni par na putu za oronulu sovjetsku banju, te ipak izmakosmo podnevnom suncu i dugim peshachkim kilometrima. Tu negde, u sivskastim brezuljcima, zivljase, u davno vreme, nekakva lepa devojka, suvishe lepa, taman toliko da se u nju zaljube, u isti mah, dva mladica, oba junaci, sto mozda i jeste laskavo, ali nije dobro.

Jer, pricha dalje kazhe, obojica u isti dan kretoshe da je prose, i sretoshe se na ulazu u kanjon, i jedan drugog reshishe svih buducih jada, ukljuchujuci i ljubavne, a devojci srce od pustog jada prepuche i okameni se, i ostade zauvek da lezhi tamo, na ulazu u kanjon, kao divovska stena u chijoj pukotini danas rastu vitke, zelene jele.

Malo dalje, kada se prodje pored slomljenog srca, zhivi sedam crvenih bikova, koji chuvaju ulaz u dolinu i razmnozavaju se prostom deobom, tachnije erozijom, tako da mi nabrojasmo osam.

Tu prestaje asfaltni put i pochinje makadam, a kanjon se suzava toliko da, u njemu, ostaje mesta samo za put i reku, za chiju vodu, empirijskom metodom, utvrdismo da je sasvim dobra.

Predveche, tachnije u kasno popodne, kanjon konacno reshi da odustane i mi se nadjosmo na zelenim livadama okruzenim surim kamenim vrhovima.

Tu nadjosmo ono sto smo trazili - konje, jurte, i nomade chija deca odmah dotrchavaju na obavezno fotografisanje, a potom zaviruju u aparat kako bi tamo videla sebe.

Posle skitnje livadama, ruchka u vidu cufti iz konzerve, razgledanja jurti i tapkanja konja po njushkama, odnekud se stvori kombi sa rusima koji se vracaju sa izleta, i mi spremno prihvatismo pola sedishta i drvenu shamlicu.

U povratku smo imali priliku da, sa rusima i kolonom krava, ispitamo jedan bochni krak kanjona, kao i da sretnemo par kamiona vojnika i, neshto kasnije, grupu golobradih mudzahedina.