Gostilna Kalin, detalj. Foto: Jutarnji.hr
Na Staru godinu 1993. u redakciju Feral Tribune-a dolaze dva vojna policajca s nalogom da Viktora Ivančića, glavnog urednika Ferala, odvedu u vojarnu Dračevac. To je bilo samo nekoliko dana poslije izlaska Ferala s onom antologijskom naslovnicom na kojoj su Tuđman i Milošević zajedno u krevetu. Ivančić odlazi u drugu sobu da spakira stvari i, uvjeren da ta regrutacija može vrlo pogubno završiti po njega, bježi kroz drugi ulaz, sjeda u automobil i vozi u Zagreb, kod Slavka Goldsteina da ga moli za pomoć. Slavko odlazi kod ministra obrane Gojka Šuška, čeka satima, ovaj ga ne želi primiti, na kraju ga prima Šuškov zamjenik Goran Dodig i dogovara sa Slavkom sastanak s Ivančićem; i Ivančić i Slavko inzistiraju da to ne bude u MORH-u nego u Novom Liberu. Tokom razgovora Dodig kaže Ivančiću: "Ajde, glavno da je glava na ramenu." Na to Ivančić skače i viče: "Dakle mislili ste me likvidirat!?" Slavko smiruje Ivančića: "Viktore, molim vas, pričekajte vani" i dogovara s Dodigom garancije da se Ivančiću neće ništa dogoditi. U međuvremenu je uredništvo Ferala obavijestilo brojne međunarodne organizacije tako da je slučaj internacionaliziran.
Paralelno Slavko, kao stari partizan, planira Ivančićevo bjekstvo u Sloveniju: "Gostionica Kalin je na samoj granici, jedan ulaz je u Hrvatskoj, tu uđeš, drugi je u Sloveniji, tu izađeš." Sve je na kraju završilo relativno mirno. Ivančić je proveo mjesec dana u vojarni Dračevac kao jedini urednik novina koji je regrutiran, napisao je nekoliko izvrsnih satiričkih tekstova inspiriran vojarnom, i do danas je ostao uvjeren da ga je Slavko svojom promptnom i hrabrom intervencijom spasio.
--
Zoran Pusić, Novosti
